Teško je u šestoj deceniji biti beskućnik, ali ne bih mu se vratila po cijenu života

Prijedorčanka Tamama Ležić (54) zbog porodičnog nasilja napustila je nakon 30 godina braka supruga i sve što je stekla s njim.

Sve ispočetka

Počev od kuće do imanja koje koristi onaj zbog kojeg je u šestoj deceniji života morala krenuti ispočetka. Mada otvoreno govori o svojoj teškoj sudbini, glas joj podrhtava, a otkine se i poneka suza. Odavno ih, kaže, ne može kontrolirati.

– Nasilje je trajalo posljednjih nekoliko godina, a u posljednje vrijeme eskaliralo. Bio mi je ugrožen život. Smogla sam snage i prije 14 mjeseci sama otišla. Ostavila sam porodičnu kuću, imanje, sve što smo skupa gradili prije 18 godina. U kući je ostao bivši muž. Teško je biti beskućnik u 54. godini, ali ne bih se vratila ni po cijenu života – priča Tamama, koja trenutno boravi u smještaju koji joj je osigurao prijedorski Centar za socijalni rad.

Ističe da je na sudu dokazala da joj je život bio ugrožen, zbog čega je bivši suprug i kažnjen.

Nakon što je pobjegla od supruga nasilnika, jedno vrijeme boravila je u Gradačcu. Tamo je za nadnicu brala krastavce i radila druge sezonske poslove, samo da preživi.

Po povratku u Prijedor igrom slučaja počela je kuhati u novootvorenoj javnoj kuhinji „Optimisti“.

– Mada nikad u životu nisam radila kao kuharica, već se bavila poljoprivredom, ovdje sam našla svoj mir i smiraj. Radim volonterski, imam redovna tri obroka i poslije posla očistim poneku kuću ili radim neki drugi posao. Od toga plaćam režije – kaže Tamama.

Uzgaja povrće

Zahvaljujući svom iskustvu u poljoprivredi, Tamama je od plastenika koji su dobili „Optimisti“ napravila čudo.

– Bilo mi je žao da propada. Sada povrća ima u izobilju, dijelimo ga korisnicima. Ne bojim se nikakvog posla – kaže na kraju Tamama.

Tamara se cijelog života bavila poljoprivredom pa je u plasteniku „Optimista“ napravila čudo (Foto: D. Stojnić)
Tamara se cijelog života bavila poljoprivredom pa je u plasteniku „Optimista“ napravila čudo (Foto: D. Stojnić)
Bez marke

Patnju koju je prošla u trenutku kada se našla na ulici, bez marke u džepu, Tamama kratko opisuje riječima da neke stvari kao pojedinac ne može ni pobijediti ni promijeniti.

– Ta podjela imovine na sudu se može vući još deset godina. On za to vrijeme može trošiti i mimo zakona prodavati našu zajedničku imovinu… – kaže Tamama.