Prikupljanje elektronskog otpada: Zašto se Radu ne isplati, a privatnim firmama isplati

U Bosni i Hercegovini godišnje se odbaci oko 17 hiljada tona bijele tehnike. Svaki stanovnik baci godišnje pet do šest kilograma elektronskog otpada, što godišnje iznosi oko 23 hiljade tona, i sve to završi na deponijama, rijekama, livadama i truje prirodu.

Zašto se ne isplati Javnom preduzeću Rad da zarađuje na prikupljanju elektronskog otpada, a privatnim firmama se isplati raditi ovaj izuzuteno profitabilan posao?

Na deponiji Smiljevići u Sarajevu može se privremeno uskladištiti 100 tona otpada pogodnog za reciklažu, a onda se transportuje do fabirike za recikliranje, koja ne postoji na sarajevskoj deponiji.

Postoje firme koje se bave reciklažom otpada i elektronski otpad prodaju preko berze. U BiH samo Natron Maglaj radi reciklažu papira. Plastičnu ambalažu u BiH ne reciklira niko, kazao nam je Mirza Ramić, glasnogovornik KJKP Rad.

Čeka se na otvaranje reciklažnog dvorišta

– Sav otpad koji mi odvojimo na sarajevskoj deponiji izvršimo baliranje i uskladištimo dok se taj otpad ne odveze na reciklažu. Mi od ovog posla ne možemo ništa zaraditi i jedva pokrijemo troškove koji se naprave prilikom prikupljanja i odvajanja otpada za reciklažu. Tek ćemo za tridesetak dana otvoriti reciklažno dvorište na deponiji za odlaganje računara, mobitela, frižidera, klima uređaja, televizora – pojašnjava Ramić.

Ako građani lično donesu na deponiju nešto od elektronskih aparata, to mogu ostaviti besplatno. Ukoliko želite da to na deponiju odveze kamion Rada, to ćete morati platiti. Čak se ne zna ni koliko, odnosno cijena zavisi od količne elektronskog otpada, kazao je naš sagovornik.

– Postoji u nekim planovima da i Rad napravi postrojenja za reciklažu otpada, ali mi o tome ne donosimo odluku. Naš osnivač Vlada Kantona Sarajevo može donijeti tu odluku koju ćemo mi morati realizirati – kazao nam je Ramić.

Elektronski otpad na sreću preuzimaju dvije privatne firme. Jedna je u Sarajevu ZEOS, a druga u Vitezu Kim Tec Eko. Oni prazne kontejner za elektronski otpad koji je nedavno instaliran u općini Novo Sarajevo za odlaganje računara i mobitela.

– Elektronski otpad može se odložiti u kontejnere na tri lokacije u Sarajevu i u većim tržnim centrima širom BiH, ili direktno u našoj firmi. Imamo i svoje sakupljače koji otpad preuzimaju besplatno. Ako se firma želi riješiti starih računara i ostale elektronske opreme, po njihovom nalogu mi dolazimo na adresu i besplatno to preuzimamo – kazala je Elma Babić-Džihanić, pomoćnica direktora ZEOS-a.

Ima ljudi koji se bave u Federaciji rasklapanjem računara, mobitela i ostalih manjih elektronskih aparata i na tome mogu zaraditi. Televizijski ekrani, monitori, staklo, sijalice i staklo izvoze se u Njemačku, a frižideri se izvoze u Austriju.

Izvoz u Njemačku i Austriju

Prema nekim statistikama može se naplatititi 250 do 350 eura po toni na izvozu elektronskog otpada, otkrila nam je Elma Babić-Džihanić.

Elektronski otpad sastoji se od širokog i rastućeg spektra elektronskih aparata i opreme. Tu spadaju aparati iz domaćinstva kao što su računari i slično.

Brzi razvoj tehnologije doprinio je da potrošači rijetko kad odnose neispravne aparate na popravku, već ih jednostavno zamenjuju novim, jer je to jednostavnije i vrlo često jeftinije.

Ovo je bio signal biznismenima iz Viteza koji su osnovali firmu Kim Tec Eko i prikupljaju elektronski otpad.

Elektronski otpad prikuplja se u Sarajevu, Mostaru, Zenici, Vitezu, Jajcu, Tomislavgradu, Glamoču, Tuzli, Gračanici, Goraždu…

– Naši naši ljudi prkupljaju elektronski otpad skoro u cijeloj Federaciji BiH. Na taj način domaćinstva se mogu riješiti elektronskog otpada na ovaj način. Ako se žele firme riješiti svog elektronskog otpada, na njihov poziv mi dolazimo besplatno da to preuzimamo našim vozilima – rekao je Erkin Međedović, izvršni direktor Kim Tec Eko.

Elektronski otpad je postao problem velikih razmjera zbog dvije glavne karakteristike. Elektronski otpad je opasan jer sadrži preko hiljadu različitih supstanci, od kojih su mnoge otrovne i stvaraju ozbiljno zagađenje prilikom odlaganja, te se elektronski otpad stvara u alarmantnim količinama – zbog brzog zastarjevanja proizvoda.

Trenutno, najveći dio elektronskog otpada završava na deponijama ili u spalionicama. Postoji inicijativa da se pređe sa spalionica na recikliranje, ali reciklaža često predstavlja nešto sasvim drugo – rastavljanje, drobljenje, paljenje, izvoz i slično. To je u većini slučajeva nekontrolisano i stvara dodatnu opasnost.

Na osnovu Zakona o upravljanju otpadom 2012. godine donesen je Pravilnik o upravljanju otpadom od električnih i elektronskih proizvoda u Federaciji BiH, dok takav zakon u Republici Srpskoj ne postoji.

Izvor: Faktor