Crna strana rada na jahtama bogataša: Imao je 22 godine kada je dobio posao iz snova, ni mjesec dana kasnije bio je – mrtav!

Ploviti na superluksuznim jahtama nije nimalo glamurozan posao jer poslugu tretiraju kao suvremeno roblje, čak im oduzimaju putovnice

Izvor: Express.hr/ Autor: Paula Bobanović

Ako kojim slučajem njegov šef poželi neku posebnu namirnicu, Dirk Zimmerman, 35-godišnji chef na superjahti, sjeda u helikopter i kreće u potragu ne bi li ugodio bogatašu. Kako sam kaže, mnogo je puta poletio s jahte u potrazi za tikvicama u Omanu, tartufima u Argentini ili pak za rajčicama koje rastu na obližnjem pacifičkom atolu.

“Šokiralo bi vas kad bi znali koliko su novca u stanju potrošiti, ali dvosatni let helikopterom u potrazi za hranom me uvijek razveseli”, kaže Zimmerman dok priprema sushi u profesionalno opremljenoj kuhinji 60-metarske jahte ‘St David’ ukotvljene u Monacu.

I dok bogati postaju sve bogatiji – samo prošle godine bilo je 145 novih milijardera – rastu i narudžbe za novim superluksuznim jahtama dužim od 24 metra. Ovog trena gradi ih se više od 500 u brodogradilištima po svijetu. Neke od njih predviđaju i više od 100 zaposlenika. Ukupno ova grana turizma zapošljava oko 37.000 ljudi, a mladi koji sebe vide u tom poslu školuju se na Southampton Soltent University koji od nedavno nudi i dodatno usavršavanje na Warsash Superyacht Academy. Svakog proljeća deseci mladih Britanaca odlaze na usavršavanje u Antibes na Azurnoj obali, neslužbeno središte za regrutaciju posada, gdje šeću dokovima u potrazi za srećom.

I dok je to jednima posao iz snova, mnogi znaju da postoji i druga strana medalje. Nesreće, povrede, smrti sastavni su dio ovog posla i rad na jednoj takvoj superjahti može biti opasniji od rada na naftnoj platformi. Samo u posljednjih nekoliko godina trojica mladih članova posade izgubili su život dok su služili svojim superbogatašima.

Niko nije odgovoran

Takve superjahte obično bez prekida plove oko svijeta i samo nakratko pristaju u neku marinu, a razlog je upravo taj da se ne moraju nigdje registrirati i plaćati poreze. Zato i posade ne mogu imati istu pravnu zaštitu kao oni koji rade na kopnu.

Obitelji se žale da u slučaju nesreće ili smrti, nemaju koga tužiti, a da nikad, baš nikad nisu dobili izraze saučešća, a kamo li pomoći u slučaju pogibije njihovih najmilijih, kao što se nikad nitko od bogatih vlasnika jahti nije pojavio na sprovodu.

Michael Hanlon imao je 22 godine kad je u martu 2013. dobio posao iz snova – da bude instruktor vodenih sportova na 62-metarskoj jahti ‘Faith’ u posjedu kanadskog modnog milijardera Lawrencea Strolla. Ni mjesec dana kasnije i prije no što je zaradio prvu plaću od oko 3.500 dolara, bio je mrtav.

Vratio se mrtav umoran nakon noćnog provoda izvan broda u Antibesu na francuskoj rivijeri. Odradio je dvije smjene turista, radeći dan i noć, a onda je otišao u lokalni bar proslaviti što je prvi put u životu preplovio Atlantik.

No, kako se jahta noću zaključava, on je pokušao ući na nju neslužbenim izlazom za slučaj opasnosti. Pao je s gornje palube i udario glavom u mol, te potonuo. Njegovo tijelo pronašli su tek idući dan.

Jacob Nichol iz Cornwalla umro je prošle godine kad mu je bilo tek 24. Dvije godine proveo je u bolnici s teškom povredom mozga nakon što je pao sa superjahte ‘Kibo’ dok ju je čistio kad je bila vezana na doku u Palma de Mallorci.

Dvije godine u komi

Bio je treći asistent inženjer i kobnog dana je bio vezan sigurnosnim užadima dok je prao jahtu iako to uopće nije bio njegov posao. Pao je i slomio lobanju.

Ruski multimilijarder Alexander Mamut, u čijem je posjedu 90-metarska jahta, nije bio tada na brodu. Nakon deset dana u komi u bolnici u Palma de Mallorci, prebačen je u rodni grad i od tada mu je trebala konstantna medicinska skrb i njega.

Nastavak teksta čitajte OVDJE.
(DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/ad)