Zlatko Lagumdžija: Na najgrublji način sam shvatio da ti, kad izbjegneš granate, klanje i ubijanje, ne slijede lakši dani…
Autobusi na putu za Salakovac, puni ljudske nesreće kakvu smo i sami proživljavali, pokazali su sav jad i čemer naše politčke scene
Ako iz vlastite prošlosti nismo naučili da danas moramo kao država pomagati jedni drugima, ali i ljudima koji prolaze kroz slične nesreće kao mi prije četrvt vijeka, onda teško možemo očekivati da ovde naša budućnost ne bude ponavljanje tamnih strana naše prošlosti -napisao je prof.dr. Zlatko Lagumdžija u svom blogu na Fondaciji Društva zajedničkih vrijednosti.
Prenosimo dio njegovog komentara na jučerašnja zbivanja s migrantima u BIH.
Odnos prema migrantima određuje kakvi smo ljudi, država i društvo.
Sa tugom zbog migranata koji preko naše zemlje bježe od zla, koje ih je otjeralo iz domova; sa nevjericom kakvi ljudi i društvo postajemo; sa gnjevom i prezirom prema ljudima koji ovu nesreću izbjeglica i jad naše političke scene koriste u besprizornoj predizbornoj kampanji, glumeći velike državnike a ponašajući se kao jeftine varalice – čast malobrojnim hrabrim izuzecima – ne mogu da se ne vratim u vrijeme mog prvog susreta sa izbjegličkom nesrećom u ljeto 1992. godine.
Nakon pregovora sa UNHCR-om iz opkoljenog Sarajeva, u ime Vlade Republike Bosne i Hercegovine, posjetio sam školu sa sportskim objektima u Jablanici, pretvorenu u izbjeglički zbijeg hiljada porodica uglavnom iz Krajine i Srednje Bosne. U susretu sa ljudima koji su glavu spasili bjegom iz svojih domova, na najgrublji način sam shvatio da kada izbjegneš granate, klanje i ubijanje, slijede ti ništa lakši dani ako osjetiš da si ostavljen i da su oko tebe neljudi koji samo gledaju kako da te se riješe.
Autobusi na putu za Salakovac, puni ljudske nesreće kakvu smo i sami proživljavali, pokazali su sav jad i čemer naše politčke scene. Ovo pišem kao glas čovjeka koji vjeruje da smo bolji ljudi od ovoga što pokazuju oni koji nas danas vode.
Ovo je moj poziv politici, vlasti i opoziciji, da pokažu da smo nešto naučili iz vlastite nesreće te da na pomaganju drugima i sami budemo bolji ljudi. Samo tako, u nekim boljim i težim vremenima pred nama, možemo pomoći i sebi samima.
Ovo je moj poziv svakome, bez obzira čime se bavi i gdje u ovoj zemlji živi, da natjeramo ljude koji nas vode, da prestanu biti političari koji brinu o svojim narednim izbornim rezultatima i budu državnici koji brinu o našoj zajedničkoj budućnosti.
Ostatak bloga čitajte ovdje
(DEPO PORTAL, BLIN MAGAZIN/mr)