Ćelija nije promijenila Karadžića: Muslimani su sami sebe napadali i ubijali

Odbrana Radovana Karadžića zatražila je danas da se njihovom branjeniku ponovno sudi, tvrdeći da prvostepeno suđenje, poslije kojeg ga je Haški tribunal osudio na 40 godina zbog genocida i ratnih zločine, nije bilo pravično.

– Tražimo od vas da ukinete pogrešnu presudu i naložite novo suđenje – rekao je Karadžićev branilac Peter Robinson na početku dvodnevne rasprave o žalbi odbrane, ali i tužilaštva, na prvostepenu presudu Karadžiću izrečenu 24. marta prošle godine.

Tribunal je tada Karadžića, bivšeg predsjednika Republike Srpske, proglasio krivim za genocid u Srebrenici, progon Muslimana i Hrvata širom BiH, teroriziranje stanovništva Sarajeva dugotrajnim granatiranjem i snajperisanjem i uzimanje pripadnika UNPROFOR-a za taoce.

Advokat Robinson rekao je da je raspravno vijeće Tribunala u presudi “izvelo zaključke” o Karadžićevoj krivici tamo gdje “tužilaštvo nije dokazalo” tu krivicu.

– Bilo je to glomazno megasuđenje zasnovano na pretpostavci da je Karadžić kriv umjesto na pretpostavci njegove nevinosti – kazao je Robinson.

– I Sud i tužilaštvo prekršili su Karadžićevo pravo na fer suđenje – tvrdio je njegov branilac.

Nalaze iz presude o Karadžićevoj krivici za genocid u Srerenici, Robinson je nazvao “nesolidnim, labavim i neistinitim”.

O proceduralnim greškama Tribunala koje su, po odbrani, prvostepeno suđenje učinile nepravičnim, govorila je Karadžićeva zastupnica Kate Gibson.

Sudije su, po njoj, pogriješile kada su Karadžiću, koji se branio sam, uskratile da svjedoči u svoju odbranu u narativnoj formi, tražeći da, umjesto toga, odgovara na pitanja pravnog savjetnika.

Odbrana je u žalbi, osim toga, navela da je prvostepeno vijeće pogriješilo kada nije primoralo Ratka Mladića da u sudnici odgovara na Karadžićeva pitanja. Mladić je to odbio da učini, iskoristivši pravo da ne optuži samog sebe.

Zastupnica Gibson naglasila je da su sudije morale obavezati Mladića da odgovori na Karadžićeva pitanja od ključne važnosti za njegovu odbranu.

Kao primjer, navela je pitanja: “Jeste li me ikad obavijestili o ubistvima u Srebrenici” i “Jesmo li mi ikada skovali plan da terorišemo civile u Sarajevu?”

Karadžićeva odbrana u žalbi tvrdi i da je prvostepenim procesom bilo “nemoguće upravljati” zbog odluke tužilaštva da “Karadžića optuži za 1.000 događaja tokom pet godina u cijeloj BiH”.

Kao nepropisno, odbrana je ukazala na to što je tužilaštvo 82 puta propustilo da Karadžiću dostavi oslobađajuće dokaze, kao i to što je raspravno vijeće prihvatilo 2.379 činjenica utvrđenih na ranijim suđenjima.

– Time je teret dokazivanja prebačen na Karadžića, jer nikada ni od koga nije traženo da obori toliko činjenica za koje se pretpostavlja da su istinite – naglasila je Gibson.

Jedan od osnova žalbe odbrane odnosi se i na nepriznavanje poslaničkog imuniteta Karadžića za govore koje je održao u Skupštini BiH i Republici Srpskoj, a koji su u presudi biti citirani kao dokaz njegove kriminalne namjere protiv nesrpskog stanovništva.

Zločine koje su počinile jedinice pod njegovom komandom Radovan Karadžić opisao je kao marginalne i izolirane incidente čijim se počiniocima odmah sudilo.

– Paravojne snage smo redovno hapsili – kazao je Karadžić dodajući kako se “takvih odrekao” još u junu 1992. godine.

Istakao je da se stoga ne može njega teretiti za zločine pripadnika takvih jedinica baš kao ni za to što su “muslimani sami sebe napadali”.

Teza o insceniramim napadima koji su navodno trebali poslužiti ne bi li se ishodila međunarodna intervencija tokom rata u BiH Karadžića je toliko ponijela da je u jednom trenutku kazao kako su “muslimani izazivali velika samoubistva odnosno ubistva svog naroda”.
Pokušavajući sudijama MICT-a objasniti svoje viđenje stanja u BiH, Karadžić je kao svoju ratnu strategiju opisao plan po kojem je trebalo spriječiti muslimane da “preplave” teritoriju na kojoj su živjeli Srbi, odnosno “planine na koje su Srbi pobjegli kada su provalili Turci”.

Avaz.ba