Bez obzira na šutnju zvanične Srbije, historija će Šešelja pamtiti kao ratnog zločinca

Beogradski Danas u redakcijskom komentaru podsjeća da je predsjednik Srbije Vučić “politički sin” Vojislava Šešelja

Mehanizam za međunarodne krivične sudove (MMKS), pravni nasljednik Haškog tribunala, osudio je u srijedu Vojislava Šešelja na 10 godina zatvora zbog podsticanja i progona Hrvata u selu Hrtkovci u Vojvodini 1992. godine.

Pošto je u haškom pritvoru proveo skoro 12 godina, Šešelj neće ići u zatvor, ali će u srpskoj historiji, a i svjetskoj, što da ne, ostati upamćen kao ratni zločinac.

Čak i dok je boravio u pritvoru Haškog tribunala, Šešelj nije gubio vrijeme, već je prijetio i zastrašivao, na primjer, tako što je u svojim knjigama objavio podatke o zaštićenim svjedocima. Tu je i slučaj njegovih saboraca Vjerice Radete, Petra Jojića i Jove Ostojića (koji je u međuvremenu preminuo), koje Hag tereti za nepoštovanje Tribunala, jer su ucjenjivali svjedoke upravo u predmetu protiv svog lidera. Srbija uporno odbija da ih uhapsi i izruči u Hag. Šešelj jeste 31. marta 2016. oslobođen u prvostepenoj presudi po svim tačkama optužnice, ali je Žalbeno veće MMKS-a ovom osuđujućom presudom djelimično zadovoljilo pravdu i dalo bar neku vrstu satisfakcije brojnim žrtvama politike Vojislava Šešelja.

Fond za humanitarno pravo primjećuje da se niko od najviših državnih zvaničnika dva dana od izricanja presude nije obratio javnosti, iako presuda nameće obavezu predstavnicima države da u najmanju ruku iskažu saosjećanje sa žrtvama, otpočnu raspravu o ulozi države Srbije u zločinima i doprinesu procesuiranju svih odgovornih za zločine nad Hrvatima iz Hrtkovaca, ali i drugih vojvođanskih sela poput Novog Slankamena, Kukujevaca, Golubinaca, Petrovaradina, Bača, Beočina, Morovića i Beške.

Da je ovo normalna, demokratska zemlja, Šešelj bi još u srijedu ostao bez poslaničke funkcije (kako i zakon nalaže), njegovo političko djelovanje bi bilo zabranjeno i uskratile bi mu se sve privilegije koje ima kao javna ličnost u Srbiji. Međutim, ako se uzme u obzir da skoro pa niko iz vladajuće strukture nije komentarisao osuđujuću presudu Šešelju, što je sigurno stiglo kao naređenje od samog predsjednika Vučića, eventualno od njegovih najbližih saradnika, to znači da će lider radikala i ubuduće imati apsolutnu slobodu da se na najogavniji i najnekulturniji način ponaša prema neistomišljenicima i da prijeti i zastrašuje novim ratnim zločinima. To ne čudi, jer je to sad već opštepoznato da mu je predsjednik Vučić “politički sin”, koji dobro zna šta je Šešelj govorio u Hrtkovcima 1992, poput toga da “u Hrtkovcima nema mesta Hrvatima”. Tada ga je zdušno podržavao, što ne bi i sada.
Faktor