U Pobuđu penziju provodi amerečki veteran vijetnamskog rata Denis Nul (VIDEO)

Pobuđe, bošnjačko selo, smješteno nešto malo iznad Konjević Polja, sniježni je dom zanimljivim ljudima, plodno tlo za seoski i vjerski turizam i omiljeno mjesto jednog amerikanca iz države Oregon. Otkako je došao u Pobuđe, Denis Nul, veteran vijetnamskog rata, nekadašnji pilot i rančer, već razmišlja da kupi zemlju kako bi mogao ostati ovdje duže.

Veteran vijetanmskog rata u Pobuđu pronašao mir i zadovoljstvo
Budi se Pobuđe. Zameteno snijegom, ovo mirno selo skup je razbacanih dvadesetak zaselaka u kojima živi oko 350 stanovnika. Iako je ovo brdovit kraj, ljudi su se oduvijek bavili poljoprivredom a danas… čime stignu i šta im krene za rukom. Prije rata ovdje je bilo više od 600 domaćinstava. Kod kuće smo zatekli porodicu Mustafić. Oni rade u Americi a često su ovdje da pripaze na ognjište. Djed Uzeir kaže da je upamtio ona teža vremena.

Ovdje im stalno pričam, stalno trgate taj pod. A ja spavo u pljevi. Mama prostre sijena, baci ponjavu i mi polegnemo na to. Izjutra to se sve šćera za vrata, sa osmijehom priča Uzeir.

Sa Mustafićima je iz Amerike u Pobuđe stigao Denis. Amerikanac, veteran vijetnamskog rata, nekad pilot, a danas rančer. Sa njima se sprijateljio kada je, dedo, kako zove Uzeira, došao na njegov ranč. Prvi put je Pobuđe posjetio 2012. godine i od tada se stalno vraća.

Vratio sam se zbog ljudi. Podsjetili su me na vrijeme odrastanja. Ljudi su tada brinuli jedni za druge, pazili se i pomagali. To više ne vidite u Americi. Ljudi su umjetni. Skoro kao da nemaju srca. Ljudi u bosni, svi koje sam u poznao, čini se da imaju srca, brinu jedni za druge a to je najvažnije, rekao je Denis. Ostajao bi on i duže u Pobuđu, ali postoje određene zakonske prepreke koje ne razumije.

Ako sam dobro razumio, ovdje mogu biti smao tri mjeseca. I onda ne mogu doći tri mjeseca. Volio bih da je drugačije. Ali ako nisam oženjen ili ako nisam ničim posebno vezan u Bosni ne mogu ostati. Zato sam odlučio kupiti nešto zemlje jer bi mi to omogućilo da ostanem duže ovdje, veli nam Denis.

Zbog usitnjenih posjeda, u Pobuđu je teško baviti se značajnijom poljoprivrednom proizvodnjom. Zbog toga razmišljaju o seoskom i vjerskom turizmu. Naime, pod ovim nebom, mnogi bi kažu, mogli doživjeti svoj ibadet na drugačiji način, prepušteni prirodi i Stvoritelju.

Smatramo da bi određeni broj ljudi koji žive u gradskim sredinama, koji su zasićeni određenim sadržajima a dobrostojeći su, zbog materijalnog stanja koje su sebi obezbjedili, da mogu sebi priuštiti vikend u prirodnoj sredini. Iz tog razloga smo u sklopu mekteba obezbjedili stanove u kojima ljudi mogu provesti vikend, objasnio nam je ideju lokalni imam, Admir Velić.

U Pobuđu razmišljaju o budućnosti. Naredni korak je zatvaranje asfaltnog prstena kojim bi se povezalo kompletno selo sa svim zaselcima. Uz ideju o turizmu, primjer je to koji bi mogla slijediti i druga sela u našoj zemlji.

(RTVTK)