Potresna ispovijest Bosanke: Djecu je tukao letvama, jedva smo pobjegli

Državljanka sam BiH, ali odrasla sam u Sisku. Kad se zaratilo išla sam u posjetu baki i onda su nas protjerali u jedan grad. Bili smo izbjeglice, a tamo sam upoznala i budućeg muža. Suprug i ja smo se poslije rata vratili s najstarijim sinom u Sisak, a ubrzo se rodio i drugi sin – kaže Jelena (pravo ime poznato redakciji portala express.hr) na početku.

Suprug Joško pokušavao je raditi, a svi su zajedno stanovali u iznajmljenoj kući. Jelena naglašava kako tada još nije pio, a nasilje je krenulo prije desetak godina kada je rodila treće dijete. Prvi put ju je istukao kad je dijete imalo mjesec dana.

Socijalna pomoć

– On je psihopata. Ima i disocijativni poremećaj ličnosti što je kasnije dokazano vještačenjem, a uz to ovisnost o alkoholu. On je kukavica koja nije bila u stanju zadržati posao. Iz svake su nas kuće bacali, a on bi se tukao s gazdama – priča Jelena o početku pakla.

Stalno se na njoj iživljavao, morala se odreći prijatelja i majke, a prijetio je i kako je ona državljanka BiH te da će je protjerati i oduzeti joj djecu.

– Socijalna radnica nikada se ne bi zapitala gdje je socijalna pomoć koju bi on uvijek popio. Odveo nas je da živimo u kući bez prozora i vrata, bez struje. Zaključavao nas je, skupljao boce po gradu i maltretirao djecu. Bebimil sam grijala na dvije cigle između kojih sam zapalila plamen – kaže Jelena o Jošku.

Prisjeća se kako ih je poredao i natjerao da viču “gospodaru”. Istjerivao ih je iz kuće i znali su spavati u parku. U međuvremenu se rodilo i četvrto dijete, no situacija se samo pogoršavala.

– Svaki dan je bio bitka za preživljavanje, mlatio nas je letvama po glavi. A bila sam uvjerena kako ne mogu zvati policiju, djecu je bacao po sobi. Najstariji je sin počeo patiti od depresije, a u školu je išao plav. Škola je pomogla u mom postepenom odlasku jer je pedagogica primijetila što se zbiva i pozvala me na razgovor – kaže Jelena.

Priča kako se 14-godišnji sin tada prijetio samoubistvom. Jedan je dan, prisjeća se, otac stavio sinu nož pod grlo, na što je sin majci rekao kako će se baciti pod voz.

– Tu sam rekla nema više pa makar mi uzeli djecu ili me poslali u Bosnu. No, čim sam se otišla prijaviti i napraviti sve što on za nas nije htio shvatila sam da situacija nije tako crna – prisjeća se Jelena koja kada je tražila novac za pelene on je pred njom potrgao novčanicu od sto kuna, te ju je natjerao da pije njegov urin iz boce.

Pomoć države

Prije sedam godina Jelena je otišla u policiju i pokrenula kazneni postupak. Policija je odmah otišla pokupiti djecu, niko nije pitao zašto je Jelena kao stranac ovdje. Ne može dovoljno nahvaliti brzinu i efikasnost policije i socijalne službe.

– Samo je jedan dan zadržan u zatvoru, a ja sam imala ravno deset minuta da pokupim svoje stvari. Nažalost, bila sam smještena u sigurnoj kući pet minuta od mjesta gdje sam stanovala. Devet smo mjeseci bili onemogućeni da uopće izađemo iz dvorišta – prepričava Jelena čije je najstarije dijete tražilo, i dobilo, bolničko psihijatrijsko liječenje.

– Dobili smo dojavu direktorice da otac djecu traži po školama, i socijalna radnica je tražila hitan premještaj u Zagreb. Tu smo bile tri mjeseca, a on je uspio saznati gdje smo. Zvao je socijalnu radnicu i rekao da dolazi. Onda smo prebačeni u Slavoniju. Najstarije dijete ne želi niti čuti za njega, iako su iz Siska insistirali da bi “trebao imati odnos sa ocem” – kaže Jelena koja je razvod pokrenula tek iz Slavonije gdje je Joško također uspio da ih pronađe te je čak došao pred kuću prijetiti smrću.

Tokom boravka u Slavoniji Jelena je krenula s rješavanjem papirologije kako bi se djeca mogla upisati u škole.

– Otac je za davanje djeci hrvatskog državljanstva tražio novac. Pisala sam ministarstvu i rekla im što se dešava, i za Božić su nam odobrili državljanstva – kaže Jelena koja zbog toga što je bila stranac nije imala pravo na plaćene režije ili odlazak djece na more.

– Dobivala sam 2.000 kuna od države, no to je ukinuto kada je došla odluka da se ne može isplaćivati pomoć strancima, živjeli smo pet mjeseci s 300 kuna pomoći koju sam dobivala za najmlađe dijete, sve dok se nisam nekako uspjela zaposliti – kaže Jelena koja je u iznajmljenoj kući živjela od donacija.

Sigurna kuća

Prije pet godina Jelena je izašla iz sigurne kuće i živi u kući koju sama plaća, a zaposlila se kao domaćica upravo u sigurnoj kući u kojoj je bila korisnica. Ona im, kaže, duguje svoj život.

– Dva kaznena postupka protiv Joška su završila uvjetnom kaznom. Sve što nam je radio nije bilo dovoljno da ga se zatvori. A dijete i ja smo morali ići na vještačenje vjerodostojnosti iskaza. Stručne suradnice su djecu vodile na viđanje, jer on ima pravo viđati djecu usprkos svemu što je radio. Kada sam izašla iz sigurne kuće djecu sam predavala ispred javnih institucija, a oni bi se vraćali izbezumljeni. Rekli su mi kako otac zna našu adresu, i stvarno ju je znao – kaže istraumatizirana Jelena o kojoj je Joško djeci govorio najgore moguće stvari.

– Nazvao me je i rekao kako je noć prije bio pred mojom kućom te kako će nas zapaliti. Odmah sam to predala na kazneni u Vukovaru. Sutkinja nije imala pojma da sam žrtva porodičnog nasilja, kao da nema nekih papira koje može pogledati, kao da nisu povezani – kaže Jelena.

Njegove su sve kazne odmah pretvarane u uvjetne, a on je opasan čovjek koji je na vještačenju rekao kako njega njegova djeca zovu, kako im on šalje novac, kako je djecu izvukao iz popravnog doma i pakla droge. Jelena i djeca su, naime, dobila pravo na uvid u spis.

– Rekla sam na sudu više puta da neću biti neka statistika, je li me treba taj čovjek s djecom zapaliti pa da neko nešto napravi – kaže Jelena kojoj nije normalno niti da se djecu stalno tjera da se s tim ocem viđaju. Jelena je prije godinu pokrenula lišavanje oca starteljstva. Kada je na sudu tražila da vrijeme viđanja radi njenog posla bude od 18 do 20, a ne od 17 do 19, on se odmah bunio i to stopirao, iako ih nije vidio tri godine.

Odluka suda

– Djeci je bolje, prestala su mucati, pametni su, razigrani, treniraju. Najvažnije mi je da sam ih izvela na pravi put, jer oni su kao djeca jako oštećeni. I oni su sigurni da ne trebaju čovjeka koji im je letve na leđima lomio – kaže Jelena kojoj je dijagnosticiran PTSP.

– Selili smo se u drugu kuću gdje mlađu djecu ne mogu prijaviti bez njegove dozvole, a ako dojavim u Sisak onda će on znati gdje smo i doći će nam prijetiti – kaže Jelena o paradoksima zakona u kojima je on, i dalje, najzaštićeniji član ove “porodice”.

Sutkinja je odredila da otac za četvero djece plaća hiljadu kuna mjesečno, a Jelena, kaže, nikada u životu nije vidjela kunu alimentacije. Država mu nema na šta ni “sjesti” kako bi se dugovi naplatili.

– U sudnici je jednom rekao kako je trebao djecu jače mlatiti kako bi postali ljudi. Sutkinja nije reagirala niti najmanje, ali je moja advokatica podivljala – kaže Jelena, a prisjeća se i kada su ona i najstariji sin sjedili u sudnici tačno kraj njega i Joško je djetetu postavljao provokatorska pitanja.

Jelenu je pitao “jesam li te tukao šakom ili šamarom”, time priznavši da ju je mlatio. Sutkinja se čak bunila što majka želi prisustvovati raspravi s maloljetnim djetetom rekavši da ga “niko neće pojesti”. Sada se čeka da se otac djece očituje u Sisku u socijalnom centru o roditeljskom starateljstvu.

Autor: express.hr