Medijsko trovanje Srbije: Putin preko beogradskih tabloida prijeti Balkanu

Srbija dobija nove ruske rakete, Putin šalje S-400 u Srbiju, Rusija razvila novu generaciju tenkova, Putin bi ratovao za Srbiju i slično samo su dio propagandnih medijskih tekstova koji su “servirani” građanima Srbije skoro na dnevnoj osnovi.

Kao po pravilu objavljivana u visokotiražnim tabloidima bliskim vlasti, ova vrsta proruske propagande koja ima sve oblike sistematske aktivnosti usmjeravane iz jednog centra je i svojevrsna poruka Zapadu te priprema Srbije ali i destabilizacija Balkana za moguće poteze Rusije. Ko stvara mit o nepobjedivoj ruskoj vojsci koja “samo što ne dođe” na Balkan, kome odgovara to stanje medijskih tenzija i propagande, te šta proevropski i “pro-NATO” dio BiH može očekivati, pitali smo bh. stručnjake iz sigurnosnih i vojnih studija.

Održavanje balansa

Profesor na Fakultetu za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije u Sarajevu dr. Jasmin Ahić u razgovoru za Faktor ističe prije svega da je “Dejtonski sporazum baziran na doktrini balansa snaga i ravnoteže moći i u sigurnosnom smislu bitno je posmatrati realne stvari na terenu”.

– U tom smislu imamo u subregionalnom nivou balans moći između zemalja vidljiv kroz parametre poput populacije, vojnog naoružanja i geostrateškog položaja. Kada je Dejtonski sporazum potpisan, između s jedne strane Hrvatske i BiH, a s druge strane RS-a i Srbije, postojao je balans jer je Srba izuzev Kosova na kojem živi 2 miliona Albanaca bilo oko 6,5 do 7 miliona, dok je u Hrvatskoj bilo oko 4,5 miliona stanovnika a u BiH 2,5 miliona Bošnjaka i Hrvata. Prvi korak u stabilizaciji BiH nakon rata bila je demilitarizacija u okviru koje je od Vojske RS-a traženo da uništi veliki broj naoružanja koje su imali, a od Armije RBiH je traženo da smanji broj vojnika. Također, situacija je sada takva da su Hrvatska, Albanija i Crna Gora članice NATO-a, a Srbija je kako bi rekao Hojt Yee “na dvije stolice” iako u sigurnosnom smislu to je neizvodivo – pojašnjava Ahić.

Balans se međutim počine “tresti”, a države regije su proteklih godina u svojevrsnom takmičenju na raznim poljima, od politike preko ekonomije i vojske.

– U proteklih godinu na Zapadnom Balkanu vidimo da se matrica ponašanja okrenula od saradnje ka ponovnoj nesaradnji. Pa je bila nabavka helikoptera i plan nabavke vojnih aviona u Hrvatskoj, da bi zatim Srbija napravila i sama korake ka reorganizaciji i modernizaciji vojske. U svemu tome, Rusija u našoj regiji pokušava da nađe svoje mjesto i širi područje svog vojno-sigurnosnog djelovanja – rekao je Ahić.

Navodi da situaciju treba promatrati iz tog ugla te da smo “vidjeli da su na ovo reagirali i ključni zvaničnici NATO saveza te ljudi iz sigurnosnog sektora jer su shvatili da Rusija zaista ima vrlo izražen mehki pristup Zapadnom Balkanu na kojem ispituje i testira teren za svoje interese. General NATO-a je upozorio da Rusija podriva institucije BiH i kada jedan zvaničnik s tog nivoa to kaže, onda to ne treba relativizirati”.

– S tim u vezi, realno je očekivati snažniji pristup i angažman SAD-a jer neke stvari koje su izgledale na putu da budu riješene ne moraju biti riješene. Tako smo u proteklim godinama imali situaciju u kojoj su pregovori i odnosi Srbije i Kosova bili na boljem nivou nego što su bili odnosi BiH i Srbije. Zaista imamo situaciju u kojoj se različiti interesi preklapaju a Rusija zauzima svoje mjesto na Balkanu kroz kontakte sa Srbijom i RS-om. SAD i EU moraju biti svjesni da ti kontakti i odnosi Rusije sa regijom više nisu u domenu kulturnog, umjetničkog ili neke prve faze mehkog pristupa, nego je to sada ozvaničeno i kroz saradnju te naprimjer izvođenje vojnih vježbi. Vidjeli smo i na primjeru Crne Gore i Makedonije, svima je jasno da Rusija ima značajan interes i ona ga ostvaruje na način koji može i koji joj odgovara u određenim momentima – kazao je Ahić.

Uloga Hrvatske

Govoreći o ulozi Hrvatske naspram BiH i odnosima sa Rusijom, ističe da “vjerovatno se može uspostaviti i teza o određenoj interesnoj povezanosti Zagreba i Moskve (zbog Agrokora i sl.) mada je teško dokaziva”.

– Ako bismo uzeli u obzir događaje iz Crne Gore od prije četiri do pet godina, vidjeli smo da je tada bio veliki ulazak ruskog kapitala u tu zemlju. To se desilo i u Hrvatskoj preko Sberbanke i Agrokora, a sam Agrokor nije priča o jednoj firmi već o privredi Hrvatske. Kapital koji je došao želi siguran prostor da se oplodi, ali niko neće doći i ponuditi veliki kapital a da ne traži neke usluge. U svakom slučaju ovo je jedna kompleksna tematika, i ono što se može primijetiti je da stvari idu iz toplog u hladno. Prvo bude hladno i problematično pa se onda naprimjer desi trilaterala gdje se situacija smiri kao što je sada u Mostaru bilo – kazao je Ahić.

Navodi da su te stvari postale rutine i da na njih zvaničnici u institucijama moraju biti računati i biti ih svjesni.

– Neke stvari se precjenjuju, a neke se ne smiju potcijeniti u svakom slučaju. Ruski utjecaj na području Zapadnog Balkana u posljednjih godinu je izuzetno visok i njegovo postojanje ne treba dovoditi u pitanje. Rusija je tu, samo su načini i ciljevi šta želi ostvariti upitni i nejasni. Da li žele smanjivanje sankcija prema njima, ili neki poen da iskoriste za Bliski Istok ili Ukrajinu, te stvari treba sagledati – kazao je on.

Putinova propaganda

Govoreći o propagandi o nadmoćnoj ruskoj vojsci kojoj su podvrgnuti stanovnici Balkana, nekadašnji profesor na Mašinskom fakultetu u Sarajevu te stručnjak za vojnu industriju dr. Berko Zečević za Faktor je kazao da u “svakom sistemu nadmoć jedne politike i države se manifestira svega na ekonomskoj moći i propagandi”.

– Da kroz propagandu generiraš nadmoć u odnosu na okruženje ili protivnika koje htjeli mi priznati ili ne, svaka zemlja ima u jednom širokom spektru riječi. Da li protivnike u smislu ugrožavanj egzistencije ili države, ili protivnike u ekonomskom utjecaju – pojasnio je on.

Ističe da je nakon prvobitnog kraha moći ruske vojske zbog pada Sovjetskog Saveza, u posljednjih deset godina došlo do postepene obnove njene moći pod palicom Vladimira Putina.

– Možemo primijetiti njihov angažman u Sredozemlju koje je jedna od vitalnih izlaznih tačaka na topla mora a i značajna tačka ruskog utjecaja je Sirija koja dvije godine bilježi povećan angažman Rusije. Imate rusko angažiranje i u Baltičkom moru, odnosno Kaljiningradu, što je teritorija između Njemačke i baltičkih zemalja. U toj teritoriji postavljaju jake baze i nalaze se u srcu NATO pakta i instalirali su i svoje raketne sisteme balističkog karaktera taktičkog nivoa, a imaju i jaku protivvazdušnu odbranu – kazao je Zečević.

Pojašnjava da Rusija “treba da stvori osjećaj kod svog naroda da Rusija vraća svoj ugled, da postaje izvjesno značajan činilac u međunarodnoj politici što objektivno jeste a Putin u svemu tome koristi i mit o nepobjedivosti Crvene armije, odnosno ruske vojske”.

SAD ispred Rusije

– Ali svijet zaboravlja da je ta ista Crvena armija 1941. bila totalno u prvim mjesecima poražena i rasturena od strane njemačke vojske i oporavila se samo zahvaljujući ekstremnoj pomoći SAD-a koji je slao kamione, avione, municiju, hranu i tako dalje da bi oni preživjeli. Međutim, svi zaboravljaju ekstremno veliki broj ubijenih vojnika ruske vojske koji su u tim prvim mjesecima bili potpuno poraženi. Također, treba promatrati stvari i sa tehničkog aspekta. Sve što mi slušamo o fantastičnim oružjima koje ruska vojska razvija ili je razvila, to ne odgovara realnoj stvarnosti. Činjenica je da su vojni ruski naučnici dobri u fundamentalnim istraživanjima, ali da u tehnološkom smislu značajno zaostaju za mnogim tehnologijama koje su SAD već razvile. Drugo, postoji bitna razlika u načinu na koji SAD razvija nova oružja od načina na koji Rusija razvija. Kod SAD kroz njihov takozvani 5000.4 sistem nije vitalna stvar razviti neki proizvod ili oružje, već tehnologiju koja će trajati narednih 10 do 20 godina. I onda oni svoja sredstva ulažu u tehnologije koje će biti aktuelne za sljedećih 20-30 godina. Oni sada posjeduju tehnološka znanja da mogu u narednih četiri do pet godina da razviju bilo koje oružje koje Rusija može da razvije i prijeti njima. A Rusija to ne može uraditi SAD-u – kazao je Zečević.

Navodi da je “činjenica da se vrši strahovita ekspanzija u jačanju ruske armije, tu nema dileme, oni rade. Ali ni u jednom momentu oni ne predstavljaju ozbiljnu prijetnju SAD-u, ali predstavljaju prijetnju stabilnosti NATO-a u Evropi”.

Na kraju se osvrće i na navodnu pomoć i podršku za koju mnogi građani vjeruju da Srbija dobija od Rusije.

– U Srbiji postoji izrazito jak pozitivan naboj prema Rusiji gdje se uspjesi Rusije shvataju kao uspjesi srpskog naroda. To posebno dolazi do izražaja kada se vežu uz emocije i sjećanja na 1999. kada je NATO bombardovao Srbiju te 1995. kada je NATO bombardovao položaje VRS-a. Međutim, to je kvaziprijateljstvo Rusije jer ako bi se objektivno kroz historiju analiziralo, vidilo bi se da je Rusija bila ta koja je na kraju napustila neke vitalne interese Srbije u prethodnim decenijama – zaključuje profesor Zečević.

Izvor: Faktor