Nemaju struju ni drva: Bolesnom Seadu i Fatimi zimski dani otežavaju život

I u Unsko-sanskom kantonu iznimno niske temperature i visok snijeg posebno otežavaju život starim i iznemoglim osobama koje se same o sebi teško mogu brinuti pa im je potrebna pomoć društvene zajednice.

Volonteri Crvenog križa Grada Bihaća obišli su svoje štićenike, Seada Delića i Fatimu Kazaz, i uz toplu riječ, darovali im paket prehrambenih artikala. Žive sami i zavise od pomoći dobrih ljudi.

Kirija 120,00 KM

– Stvarno se ne mogu zahvaliti ovim dobrim ljudima iz Crvenog križa. Kad god imaju mogućnost, bilo da ja odem kod njih da im se obratim ili oni donesu meni, to mi je jedina pomoć koju imam. Odem jednom dnevno u kuhinju, a sada nećemo sedam dana imati kuhinju, samo kruh će biti – kaže Sead Delić i zahvalnost odaje osoblju Centra za socijalni rad Bihać zahvaljujući kojem je dobio nešto ogrjevnog drveta.

Dodaje kako drugog izlaza nema.

– Živim sam. Umrli su mi roditelji i braća. Zahvaljujem vam se jer me posjećujete već treći put i uvijek me nečim darujete. Stvarno nemam nikoga od rodbine da bi mi neko nešto pomogao. Obolio sam. Nedavno sam imao infarkt, a već sedam-osam mjeseci čekam da me pozovu da mi ponovo urade ultrazvuk srca. Otkud mi stotinu maraka da uradim ultrazvuk srca kod privatnika, kad u Kantonalnoj bolnici ne mogu doći na red, a trebao bih na liječenje u Tuzlu – kaže Sead.

Ovaj nesretni Bišćanin kaže kako od Centra za socijalni rad mjesečno prima invalidninu u iznosu od 124 marke.

– Gazdi plaćam 120,00 KM, onda, znate kako je. Da imam svoju kuću, ne bih bio ovdje, veli Sead i dodaje kako se za porodičnu kuću već godinama vodi ostavinski postupak.

– Boga pitaj hoće li se to ikada i riješiti – zaključuje Sead Delić.

Fatima Kazaz (84) već godinu živi bez struje i u hladnoj kući, jer je ostala bez ogrjevnog drveta. Po ko zna koji put, obradovali su je volonteri Crvenog križa Grada Bihaća.

Bez struje i ogrjeva

– Već nekoliko dana nema mi ko donijeti hranu iz javne kuhinje. Zbog popucale instalacije drugu godinu nemam struje. Da mi neko hoće pomoći uvesti struju makar do ramazana, da mogu postiti, ako budem živa. Da mi uvedu struju, traže mi hiljadu i po maraka. Hrane mi neko donese, od sevapa, a ja ne mogu ići u kuhinju. Jedna mi prijateljica donijela kruh i makarona. Zahvaljujem vam, i danju i noću – kaže Fatima.

– Ja sinko postim i učim dove. Ko mi dadne po’ marke za svijeću lojnu, ja mu proučim – kaže ona.

– Pokrivam se dekom. Dvije deke stavim. Nemam ni na šta ispeći. Ne peče mi kutija, kutija mi nikako ne peče. Od Boga dragoga vam tražim sve najbolje. Sin mi je mjesec ležao na liječenju u Sarajevu, odakle su ga “hitna kola” odvezla u Zagreb, gdje je i umro. Bio je sto-posto nesposoban za rad. I sad sam ostala sama, moj sinko – plačnih očiju priča majka Fatima.

Pomozite komšijama

Selam Midžić, sekretar Crvenog križa Grada Bihaća, je ovom prilikom pozvao sve građane Unsko-sanskog kantona da u ovim hladnim zimskim danima, obiđu svoje komšije, posebno slučajeve poput Seada Delića i Fatime Kazaz, koji nisu u mogućnosti sami sebi pribaviti osnovne higijenske i prehrambene potrepštine, da im pruže bar toplu ljudsku riječ i razgovor koji će im puno koristiti.

Avaz.ba