Šta biste više voljeli – sina ili kćerku

Sin ili kćerka – pitanje je staro koliko i čovječanstvo, a toliko su stari i pokušaji ljudi da na neki način utječu na spol svog budućeg djeteta. Isprobane su mnoge tehnike, poze vođenja ljubavi, čaranja i napici, ali uspjeha je u najboljem slučaju bilo vrlo malo. Sve dok u igru nije ušla najmodernija nauka.

Predimplantacijska genetička dijagnoza (PGD) najpoznatija je i, navodno, prilično pouzdana metoda spolne selekcije, koja se sastoji od kombinacije in vitro oplodnje, hormonske terapije i analize DNK.

Kako žene razmišljaju

U nedavnom međunarodnom istraživanju provedenom na neplodnim ženama, 41 posto pacijentica izjavilo je da bi voljele same izabrati hoće li njihovo buduće dijete biti curica ili dječak, kad bi im ovaj postupak bio dostupan i besplatan.

Ali, on se primjenjuje samo u nekoliko zemalja, i to isključivo u slučaju strogo medicinskih razloga, obično ako kod jednog roditelja postoji genetički poremećaj prenosiv samo na muško ili žensko potomstvo.

Razumljivo je da neki budući roditelji mogu imati i nemedicinske razloge da žele dijete određenog spola – naprimjer, većina parova koji već imaju dva sina vjerovatno će poželjeti da im treće dijete bude ženskog spola.

Međutim, u raspravama o etičnosti i društvenim implikacijama eventualne široke dostupnosti spolne selekcije još su glasniji njeni protivnici, koji smatraju da bi se tako u najmanju ruku poremetila prirodna ravnoteža muškaraca i žena na svijetu.

Utjecaji vanjskih faktora

Ali, prema nekim naučnim mišljenjima, spol ljudskog potomstva nije plod slučajnosti, nego na njega utječe čitav niz faktora. Prošlogodišnje istraživanje provedeno na Univerzitetu u holandskom Aukladu sugerira da bi dominantnije, snažnije i samouvjerene žene mogle na neki način biti “predodređene” za rađanje muške djece, ali da na krajnji ishod utjecaja imaju i neki prirodni i psihološki uvjeti u doba začeća.

Ta teorija daje za pravo mnogim dosad isprobanim metodama, koje se razlikuju po nivou “ozbiljnosti”. Osim egzotičnih teorija iz tradicije i narodne predaje, koje spol djeteta povezuju sa seksualnim pozama, snovima, pa i vrsti rublja koje nose muškarci, dvije od njih su koliko-toliko utemeljene na nauci, iako je njihova pouzdanost u najboljem slučaju upitna.

Prije dvadesetak godina izašla je knjiga “Kako odabrati spol svog djeteta” američkog ljekara Landruma B. Shettlesa, u kojoj se tvrdi da je za odabir spola najvažnije u kojem dijelu menstrualnog ciklusa majke dolazi do začeća.

Nakon toga, pojavili su se i razni drugi stručnjaci sa sličnim teorijama, ali nijedna od njih nije se do sada pokazala posebno pouzdanom. Ne pomažu ni često sasvim suprotna stajališta – dok je Shettles tvrdio da je u doba ovulacije puno veća šansa da će se začeti dječak, dr. John Martin Young iz Teksasa smatra da je baš to doba idealno za začetak djevojčice.

X i Y hromosomi

S druge strane, teorija sortiranja sperme ima određeni broj poklonika. Spermatozoidi nose X i Y hromosome, dok ženska jajašca sadrže samo X hromosome. Ako je jajašce oplođeno spermijem koji nosi X hromosom, začet će se žensko, a u suprotnom slučaju muško dijete.

Bit ove tehnike je povećati koncentraciju jednog od hromosoma u spermi kako bi se povećala šansa da će se začeti dijete željenog spola. Postoji nekoliko varijacija na temu kako to učiniti, a sve se odnose na umjetnu oplodnju i temelje na činjenici da spermatozoidi koji nose Y hromosome brže “plivaju”, dok su oni s X hromosomima u pravilu veći i sadrže više DNK. Neke od ovih metoda pokazuju čak 70 do 80-postotnu uspješnost.

Autor: “Bebe i mame”