U šta Dodik i Lukač pretvaraju MUP RS?

Sudeći po dosadašnjim intenicijama i postupcima policije pod izravnom Dodikovom kontrolom, rezervni sastav MUP-a RS biće korišten prevashodno za demonstraciju sile i za markiranje sile, a vjerovatno i za indirektno zastrašivanje povratnika i budućih povratnika. Malo je, međutim, vjerovatno da će biti upotrijebljen za kontrolu organizacija sa snažnim terorističkim potencijalom, poput brojnih četničkih udruženja ili organizacije „Srbska čast“, kakva postoje diljem manjeg BiH entiteta

Piše: Elis Bektaš

Prije skoro dvije godine domaća javnost, ali i relevantni subjekti u međunarodnoj zajednici, bili su posve opravdano zgroženi civilizacijskim sunovratom gubernatora Republike Srpske, Milorada Dodika, koji je na Palama svečano otvorio studentski dom sa imenom Radovana Karadžića. Objašnjavati čitaocima zašto je takva demonstracija folklornog primitivizma zloćudna i pogana, bilo bi uvredljivo po čitaoce, pa na ovom mjestu to nećemo činiti. No u sjenci te bahte provokacije, čiju antisrspsku suštinu jedan Milorad Dodik teško da sa svojom pameću može dokučiti, ostao je jedan mnogo opasniji potez vlasti manjeg BiH entiteta. Naime, u martu 2016.godine Dodik je na Mrakovici najavio formiranje rezervnog sastava MUP-a RS, a njegov poslušni ministar Dragan Lukač je to potvrdio u svojim medijskim nastupima.

I Dodik i Lukač su odluku o formiranju rezervnog sastava policije pravdali potrebom „efikasnije borbe protiv terorizma i organizovanog kriminala“. Ako još i možemo razumjeti Dodikove motive i razloge za lupetanje budalaština, teško možemo imati razumijevanja kada ih izgovara prvi policajac Republike Srpske. Naime, rezervna policija po svojoj prirodi predstavlja pomoćne snage koje se upotrebljavaju kao ispomoć redovnim policijskim snagama, uglavnom za obavljanje jednostavnih i nezahtjevnih poslova i zadataka iz domena javne sigurnosti. Koristiti rezervnu policiju za suočavanje sa najkompleksnijim sigurnosnim prijetnjama, poput terorizma i organizovanog kriminala, može samo potpuni diletant ili onaj ko ne želi da posao bude obavljen. Rezervna policija popunjava se ljudstvom koje nije profesionalno i koje ne može biti u potrebnoj mjeri obučeno i uvježbano za složene poslove i zadatke policije, a na raspolaganje joj se stavlja samo najosnovnija oprema i naoružanje. Ako Lukač i Dodik imaju namjeru takve drugopozivce i trećepozivce upućivati na zadatke koji zahtijevaju najsavremenija vatrena, komunikacijska, transportna i druga sredstava, onda bi valjalo da već sada spremaju obrazloženja zbog kojih ti zadaci neće biti obavljeni.

Policija koja „hapsi“ Kur'an

Da Republici Srpskoj trebaju efikasnije snage za borbu protiv organizovanog, pa i svakog drugog oblika kriminala, nedvosmisleno dokazuju stranice crnih hronika i opšte ekonomsko stanje u tom entitetu. Ta se efikasnost, međutim, ne postiže omasovljavanjem policijskih snaga na najnižem nivou stručnosti, već povećanjem profesionalizma postojeće policije, čvršćom saradnjom sa drugim policijskim agencijama u zemlji, otklanjanjem političkog upliva na rad policije i generalnom političkom voljom za obračun sa organizovanim kriminalom. No teško da takva volja sazrijeti u izvršnoj vlasti RS sve dok se na njenom čelu nalazi čovjek koji je većem broju policijskih agencija u zemlji i inostranstvu poznat po svojim bliskim relacijama sa „kontroverznim biznismenima“, te koji je i sam bio ili je još uvijek pod lupom istražnih organa zbog svog sumnjivog poslovanja.

Što se tiče terorizma, stvari tu stoje malo drugačije. Prije svega, borba protiv tog zloćudnog fenomena ne trpi ništa manje od vrhunskog profesionalizma, kakav jednostavno ne može biti odlika rezervne policije. Uostalom, rezultati akcije „Ruben“ od prije tri godine, pokazuju da ni redovna policija RS, pa čak ni njene najelitinije jedinice, nisu posve dorasli tom zadatku. U medijski preko svake mjere eksploatisanoj akciji rezultati koje je postigao MUP RS ograničili su se na zastrašivanje povratnika i na (sic!) zaplijenu Kur'ana kao dokaznog materijala. Taj naizgled beznačajan detalj ustvari otkriva stvarnu prirodu „protivterorizma“ Milorada Dodika i njegovog ministra Lukača – sve što je u vezi sa islamom, pa čak i knjiga uredno zavedena u državnim bibliotečnim katalogizacijama, sumnjivo je kao potencijalni dokaz terorizma.

U Bosni i Hercegovini već postoje snage nadležne za borbu protiv terorizma, kako na državnom, tako i na nivou entiteta, i te snage sarađuju neuporedivo bolje nego što je predstavljeno u medijima. Što je i logično, jer suzbijanju te prijetnje ne treba davati prevelik publicitet, koji samo može otežati postizanje rezultata. Kakvu bi ulogu priučeni policajci mogli imati u tom sistemu, koji je popunjen profesionalcima i koji ima saradnju sa inostranim policijskim i sigurnosnim tijelima, ostaje nejasno. Štaviše, uključivanje rezervista u taj sistem samo bi bespotrebno opteretilo komandni aparat postojećih agencija, jer bi im se povećao broj komunikacijskih kanala i potreba za stručnom podrškom elementu od kojeg bi malo toga dobili – ono za šta rezervna policija može biti upotrijebljena, uglavnom nije potrebno u borbi protiv savremenog terorizma.

(Bportal.ba)