Skoro svaki dan čujemo vijest o smrti neke mlade osobe…

U posljednje vrijeme sve je više “preranih” smrtnih slučajeva. Bar, kod nas u Bugojnu. Vjerujem da je i u drugim dijelovima Bosne i Hercegovine slična situacija. Skoro svaki dan čujemo vijest o smrti neke mlade osobe. Onaj se utopio, onaj legao i nije se probudio, onaj poginuo u saobraćajnoj nesreći, onaj obolio od raka i umro, onaj se utopio. Nedavno gledam osmrtnicu čovjeka koji je umro u mojim godinama i pomislim u sebi: Bože dragi, pa ovaj čovjek sam mogao biti ja, ili bilo ko od mojih vršnjaka. Životni vijek značajno se skratio. O smrtnim slučajevima osoba dobi između 50 i 60 godina da i ne govorim. Samo u mom selu u zadnjih dvije tri godine umrlo ih je desetak. Čovječe – ti, ja, on, ona – koliko zaista razmišljaš o smrti? Pogotovo dok izgovaraš/pišeš riječi koje te na Sudnjem danu mogu “ukopati”? Da li u smrti svojih mladih vršnjaka vidiš ikakav Božiji alamet/znak? Da li siguran da danas ili sutra, uskoro, neće doći “tvoj red”, i zatvoriti se Knjiga tvojih dobrih i loših dijela? Ako i kada se to desi, znaj da ćeš iza sebe ostaviti svoju inteligenciju i pamet, svoju rječitost, dosjetljivost, nadarenost i mudrost, svoje bogatsvo i ljepotu, koje nisi iskoristio u dobru i za dobro, svoje prijatelje i neprijatelje, a sa sobom ponijeti samo iskreno obavljen namaz, udijeljenu sadaku, izgovorene riječi zikra/spominjanja Allaha, učinjeno dobročinstvo. Jesu li ti, dok pišeš/smišljaš riječi kojima ćeš „dotući“ svog rivala/suparnika/takmaca ikada naumpale riječi Uzvišenog: „On ne izusti nijednu riječ, a da pored njega nije prisutan onaj koji bdije.“ (Qaf, 18). Jesi li se ikada zapitao, dok pišeš/smišljaš riječi kojima nešto želiš kazati/dokazati, da li one idu na tas dobrih ili loših dijela? Ili, da li bi bio zadovoljan da te u momentu dok pišeš/smišljaš zatekne smrt?

Autor teksta: Semir Imamovic

Budi prvi i podijeli ovo sa prijateljima!

putem-islama