Sve veći broj ljudi u BiH živi daleko ispod granice siromaštva: Država digla ruke od najugroženijih

U vremenu kada se u BiH sve dijeli na troje, jedna od rijetkih kategorija koju niko od vladajućih ni na koji način ne kategorizira niti svojata su oni kojima je pomoć najpotrebnija – socijalno ugroženi.

Oni su, slažu se svi – struka, ljudi koji pomažu ovoj populaciji, ali i sami ugroženi – od poslijeratne vlasti zaboravljeni i prepušteni sami sebi i rijetkim entuzijastima koji imaju volju i snagu da nesebično pomažu.

 
Ignorantski stav

Ljudi koji su morali moliti za pomoć na svojoj koži su osjetili maćehinski odnos države.
Jedna od njih je i petogodišnja Vitežanka Almira Patković, rođena bez debelog crijeva u peteročlanoj porodici demobilisanih boraca u kojoj niko ne radi, a najmlađoj kćerki moraju priuštiti posebnu hranu za oboljele od celijakije, za koju moraju izdvojiti 100 KM za kutiju koja joj traje dva i po dana.
Njena majka, također Almira, koja je zbog iste dijagnoze već izgubila dvije djevojčice, kaže da je za pomoć molila većinu institucija koje joj redovno ne bi ni odgovorile.

– Naša djeca nemaju pravo na bilo šta, osim na velikodušni dječiji doplatak od 15 KM. Slali smo molbe skoro svim institucijama, ali ni odgovora nismo dobili. Ne znam kako bi se završilo da nije bilo dobrih ljudi koji su nam zaista pomogli – kazala je Almira, kojoj se nedavno razbolio i sin Šemsudin.

Patković: Slala molbe svima, ali uzalud

– Jetra mu je uvećana, ima ciste na slezeni, pored svih problema još i to – dodaje Almira.

Primjera poput djevojčice iz Viteza u BiH ima mnogo, a ljudi koji se bave humanitarnim radom ističu da su upravo siromašni i bolesni najugroženija skupina.

Najslikovitiji primjer ljudi koje je država zaboravila, smatra Irnesa Ramić-Tahić, predsjednica zeničkog udruženja „Daruj srcem“, upravo su bolesni.

Izraz solidarnosti

– Nema fonda koji bi podržao socijalne slučajeve kada je potreban veći iznos za liječenje. Od takvih slučajeva je država digla ruke i ti ljudi su prepušteni osobama koje se bave humanitarnim radom i koje traže različite načine da im pomognu – kazala je Ramić- Tahić.

Nemar svih nivoa vlasti kada su u pitanju najugroženiji, kaže, ogleda se i u nepodržavanju humanitarnih udruženja.

Ramić-Tahić: Pomažu uglavnom oni koji i sami teško žive 

– S obzirom na to da za 170 djece osiguravamo užinu u školi, od naše lokalne vlasti tražili smo samo prostor iz kojeg bismo djelovali, ali nikada ga nismo dobili, a da ne kažem da za dvije i po godine rada ni fening nismo dobili od grada i Kantona – rekla je Ramić-Tahić.

Na kraju, u najvećem broju slučajeva drugima solidarno pomognu „obični“ ljudi, koji su u istoj ili malo boljoj situaciji.

– Kroz naš projekt pokazalo se da 15 KM mjesečno za užinu školarcima uplaćuju osobe koje rade za minimalnu plaću, jer oni znaju kako je to nemati i prošli su kroz sličnu situaciju. Naravno, uz donatore iz dijaspore – ističe Ramić-Tahić.

Jedna od akcija pomoći studenata volontera iz Udruženja „Ruku na srce“ 

Mnogo gladnih  

Slično misli i Anela Suljević, PR Udruženja „Ruku na srce“ koje okuplja studente s različitih fakulteta Univerziteta u Sarajevu sa zajedničkim ciljem pružanja pomoći i podrške onima kojima je potrebna.

Veliki broj ljudi u BiH, kaže Suljević, nema šta da jede.

– Iako smo imali nekoliko pozitivnih iskustava konkretno s općinom Novi Grad, koja je podržala neke naše projekte, ako govorimo generalno, sasvim je jasno da ljudi rade kako treba, ne bi ni bilo tolike potrebe za pomoći ugroženima. Naše iskustvo je pokazalo da veliki broj ljudi treba pomoć, a to su ljudi za koje se najmanje čuje. Čak ni prve komšije nekih ljudi nisu znale da su u tako teškoj situaciji, da jedu jednom dnevno ili svaka dva dana, a imaju djecu, bore se s bolestima – kazala je Suljević.

Humanitarna udruženja su posljednja slamka spasa za ugrožene 

Stanje u Sarajevu je, kaže, možda malo i bolje nego u ostatku BiH, ali u svakom slučaju onih kojima treba pomoć je zaista puno.

Struka: Moramo se odvažiti i reći – dosta!

Tako prof. dr. Jusuf Žiga, sociolog s Fakulteta političkih nauka u Sarajevu, kaže kako ne možemo očekivati od vladajućih da im proradi savjest, već da svi skupa moramo stvoriti ambijent u društvu koji će rukovodioce natjerati da se ponašaju odgovorno.

Prof. Žiga: Natjerati vladajuće da polože račune

– Bojim se da, ako budemo očekivali od rukovodilaca da im proradi savjest, to nećemo dočekati. Mi još prolazimo kroz surovu fazu asimilacije kapitala gdje se ne biraju sredstva u što bržem i efektnijem stvaranju vladajućeg sloja u društvu. Bolje možemo očekivati kad kapitalizam uđe u jednu zreliju fazu, ali to sasvim sigurno ne znači da dajem alibi bilo kome za sadašnju izuzetno tešku situaciju. Nešto se mora učiniti da svi unutar društva, počevši od svakog pojedinca, natjeraju rukovodioce da imaju sentimenta – kaže prof. Žiga.
Napominje da se mora stvoriti ambijent polaganja računa za sve što se radi.
– Moramo se odvažiti i sebi i drugima reći dosta, nemaš se pravo tako ponašati jer, ako budeš tako radio, neću te podržati na izborima, u nakaradnom vođenju preduzeća, na fakultetu ili bilo čemu drugom. Tek kad se stvori jedan takav ambijent gdje se mora unaprijed računati da ćeš za ono što radiš i govoriš morati polagati račun, tada se oni koji rukovode mogu natjerati da se počnu odgovorno ponašati – ističe prof. Žiga.