Ratko Mladić: Od smijeha do psovki u sudnici Haškog tribunala

Presuda bivšem komandantu Vojske Republike Srpske (VRS), Ratku Mladiću, jedan je od najisčekivanijih događaja u Hašom tribunalu, a sudeći prema interesovanju jako je bitna i za medije van Bosne i Hercegovine i regije.

U Haškom tribunalu je bilo prisutno jako puno novinarskih ekipa, više od 200, ne samo iz regije nego i svijeta. Svi su sa nestrpljenjem očekivali presudu, a posebno pošto su noć uoči, branioci Mladića najavili da on neće doći zbog lošeg zdravstvenog stanja.

Preživjeli ratnih zločina koji su došli iz cijele Bosne i Hercegovine, iako iscrpljeni od puta, a za neke je trajao i više od 20 sati vožnje autobusom, složni su da gotovo nikako nisu spavali.

„Uzbuđeni smo ali i nekako nam je stresno. Traume se vraćaju“, kaže jedan od bivših logoraša iz Manjače.

Pred Tribunalom novinarske ekipe, više od dvadeset reportažnih automobila, bile su već u ranu zoru. Osim uživo javljanja mnogih svjetskih medijskih kuća, mogli su se čuiti različiti jezici, od kineskog pa do ruskog.

Novinari su izricanje presude pratili na tri mjesta. Neki su uspjeli se registrovati za sudnicu, neki u lobiju Tribunala, a dosta njih, a najviše televizijskih kuća, boravilo je u World forumu, zgradi koja se nalazi nasuprot Tribunala, u konferencijskoj sali.

Izricanje presude počelo je u deset sati, kao što je bilo i zakazano. U galeriji sudnice bili su prisutni neki od preživjelih ratnih zločina iz Bosne i Hercegovine, zatim novinari, ali i predstavnici diplomatskog kora, kao i Mladićev sin i supruga i nekoliko osoba koji su došli iz Republike Srpske da mu daju podršku.

Ipak, kada su se u deset sati podigle zavjese na sudnici 1, sve oči bile su uprte u njen zadnji red, gdje je sa osmjehom sjedio Ratko Mladić.

Prilično vedar i raspoložen, dočekao je početak presude, kojom će kasnije biti osuđen za genocid, progone, deportacije, ubistva, terorisanje nesrpskog stanovništva i uzimanje za taoce vojnika Ujedinjenih Nacija.

Galerija sudnice već više od pola sata prije početka suđenja bila je ispunjena predstavnicima žrtava ubijenih Bošnjaka. Izmeđuostalog, suđenje su pratile Kada Hotić, Munira Subašić, Hajra Ćatić, Bakira Hasečić, Jamin Mešković, Murat Tahirović i drugi.

Članove udruženja srdačno su pozdravili bivši tužioci Tribunala u Hagu, Mark Harmond i Hildegard Uerc-Hartzlof.

Nedugo zatim, petnaestak minuta prije samog početka presude, u sudnicu su ušli i Mladićev sin Darko, supruga Bosiljka, porodični ljekar, kao i novinarka Ljiljana Bulatović, koja je pisala knjigu “Srebrenica – Laž i podvala srpskom narodu”, te nekolicina Mladićevih prijatelja, kako su kazali da su iz sjeverne Bosne.

Njih je odmah po ulasku u sudnicu pozdravio bivši general VRS-a Ratko Mladić, mašući im rukom u više navrata.

Zbog toga je dobio upozorenje policijskog obezbjeđenja. Cijeli tok suđenja do pauze,  Mladić je klimao glavom, negirajući obrazloženja sudskog vijeća prije izricanja same presude.

Nakon nešto više od sat vremena nakon izricanja presude, Mladićev advokatski tim zatražio je pauzu kako bi on mogao otići do toaleta. Iako je Vijeće odobrilo petominutnu pauzu, ona je potrajala punih 45 minuta.

Razlog tome je, kako su kazali Mladićevi advokati, bio njegov visok pritisak. Advokat Dragan Ivetić zatražio je prekidanje izricanja presude ili njeno objavljivanje bez sudskog obrazloženja i utvrđenih činjenica, uz konstataciju da je priisak njegovog branjenika bio 180 sa 80, što se, kako je kazao Ivetić, smatra krizom hipertenzije.

Sudsko vijeće je odbilo takav prijedlog odbrane, a onda se Ratko Mladić usprotivio, ustao i počeo psovati sudu.

„Ja ne priznajem ovaj sud…. Lažete, mamicu vam j….“, psovao je Mladić sudskom vijeću, nakon čega je predsjedavajući Vijeća, Alfonso Ori, izbacio Mladića iz sudnice.

Dok ga je obezbjeđenje izvodilo iz sudnice, sudija Orie je rekao da će nastaviti izricanje presude. Unatoč tome, branilac Ivetić je više puta pokušao da kaže da Mladić nije sposoban za praćenje, a sudija je samo odgovorio da nije potrebno o tome da raspravljaju i nastavio čitati presudu.

Sudija Ori je kratko rekao da je Mladiću u posebnoj sobi, u kojoj se nalazi kauč, ima ljekarsku pomoć a omogućeno mu je video i audio praćenje presude.

Nakon što je osuđen na doživotnu kaznu zatvora, u galeriji Haaškog tribunala, predstavnici žrtava bošnjačke nacionalnosti riječi sudije Orija dočekale su aplauzom.

Sin Darko, supruga Bosiljka, kao i ostala podrška Mladiću, odmah su napustili sudnicu i na poseban izlaz napustili zgradu Haškog tribunala.

Dok su izlazile žrtve brojne novinarske ekipe su tražile i uzimale reakcije preživjelih, od kojih su neki, orisjećajući se trauma bili jako potreseni.

Novinarske ekipe su dugo u posljepodnevnim satima nastavile javljanja ispred zgrade Haškog tribunala.

Jedna od najisčekivanijih presuda dobila je nepravosnažni sudski epilog, kojom su bošnjaćke žrtve djelomično zadovoljne dok porodica i poštivaoci Ratka Mladića smatraju da je presuda „pogrešna“, a Haški tribunal su nazvali NATO sudom.

Mladić je osuđen za deset od 11 tačaka optužnice Haškog tribunala. Jedino nije presuđen za genocid počinjen u šest bh. opština.