Upao u septičku kao Milan u Žikinoj dinastiji, šmrkao kokain kao lud, okrenuo Napolitance protiv njihove Italije: Hvala ti Bože, na fudbalu i na Maradoni!

Bile su ovo čuvene riječe argentinskog komentatora, Victora Huge Moralesa, nakon najpoznatijeg gola u historiji fudbala. Da, dobro ste pročitali. Iako smo svjedočili majstorijama svih elegantnih mađioničara ove svete i gospodske igre, niko nikada nije postigao takav gol kojeg je tog čuvenog ljeta 1986. godine postigao Mali zeleni.

Imao sam svega nekoliko mjeseci/godina kada je Diego bio na vrhuncu svoje karijere, ali danas na YouTubeu možeš pronaći mnogo toga kako bi čitao i gledao o njegovoj fudbalskoj svetosti koja je prije nekoliko dana napunila 57. rođendan. Kažu da se na San Paolo stadionu u srcu Napulja vrijeme mjeri od Maradoninog rođenja. Kažu da je na San Paolu prije nekoliko dana nastala 58. godina. Kažu da se vrijeme mjeri od 30. oktobra 1960. godine kada se rodio Mali zeleni. Kada se rodio Pibe De Oro.

El Diego je rođen kao peto od osmero djece u porodici Chitora i Tote Maradone. To je dan nastanka Argentine. Iste one Argentine koja je bila žrtva vojnog režima koji je zemlju doveo na rub potpunog siromaštva. Prije nekoliko noći sam gledao film “Zamišljajući Argentinu” u glavoj ulozi sa kultnim Antoniom Banderasom. Film koji oslikava Argentinu tokom sedamdesetih godina prošlog vijeka. Vrijeme kada nisi mogao da pričaš mnogo toga. Vrijeme kada nisi mogao da uradiš mnogo toga. Vrijeme nestalih. Vrijeme kada si zbog jednog pogrešnog pogleda ili jedne pogrešne rečenice bio smaknut od strane zloglasnog vojnog režima kojem su oprošteni svi mogući zločini još 1990. godine. Kao da sam ponovo čitao Georgea Orwella i njegovo djelo “1984”.

Ko se samo sjeća Mundijala iz 1978. godine koji je bio održan upravo u Argentini? Pokojni Johan Cruyff nije želio da ide na isti jer je strahovao za svoj život. Holandija je u finalu igrala protiv Argentine, ali je očekivano izgubila taj meč. Lale su kasnije priznale da su tu utakmicu jednostavno morale da izgube, inače ne bi žive napustile Argentinu. Godinama kasnije je dokazano i potvrđeno da su gotovo sve sudije bile korumpirane i da je cilj bio jasan – da Argentina bude šampion svijeta (to je ista ona Argentina kojoj će Pape Sušić u prijateljskom meču, samo godinu dana nakon osvajanja Mundijala, zabiti hat-trick na maestralan način).

Čovjek koji je zaslužan što je u Argentini i dan danas najpopularnije ime upravo Diego je ujak Diega Maradone, Cirilo, koji je bio istinski zaljubljenik i ovisnik o fudbalu. Za ujaka ga vezuje i scena koja nema dodirnih tačaka sa fudbalom. Mali Diego je jedne večeri upao u rupu na nezgodnom mjestu. Ujak Cirilo je bio blizu: “Evo me, Diegito, samo drži glavu iznad go****”, vikao je ujak, koji je potom kopirao scenu iz kultne Žikine dinastije i izvukao malog Diega iz kanala.

“Kada je Diego stigao u Argentinos Juniorse na probu, bio sam potpuno zadivljen njegovim talentom i nisam mogao da vjerujem da ima samo osam godina. Tražili smo mu rodni list kako bi se uvjerili u njegove godine, ali nam je rekao da ga nema sa sobom. Zaista smo mislili da nam laže, jer je, iako je bio dijete, igrao kao da ima 20 godina. Kada smo shvatili da nam ne laže, počeli smo da ulažemo u njega”, rekao je Francisco Cornejo, čovjek koji je otkrio Diega Armanda Maradonu.

Cacho Paladino, doktor koji je bio zadužen da od Maradone napravi zvijer, je 1995. godine, nakon penzionisanja, priznao pred novinarima rekavši:

“Kada sam okončao tretman, Diego je izgledao poput najboljeg trkačeg konja. Uopće nije pocrvenio, a trebao je. Tim činom sam odveo Diega u svijet dopinga i droge”, rekao je doktor.

Četiri godine nakon SP u Argentini, Maradona je nastupao u dresu svoje reprezentacije na Mundijalu u Španiji. Ipak, prgava narav mu nije dala da se proslavi, pa je neslavno okončao svoj nastup na SP kada je isključen nakon udaranja fudbalera Brazila. U Argentini su ga kritike dočekale kao gladne hijene.

“Ti si sramota. Ti si apsolutni glupan. Ti si neko ko ne može nikome da bude primjer. Ugledaj se na starije kolege. Ti si niko i ništa”, vikali su navijači Argentine.

Kako su samo bili u zabludi. Iste godine Mali zeleni odlazi u Barcelonu, ali tamo su tek počeli problemi, jer je počeo da konzumira kokain. Kada su ga upitali zbog čega uzima kokain, odgovorio je: “Ništa posebno, samo se želim osjećati živahnijim”.

U finalu Kupa kralja 1984. godine, Diego je žestoko fauliran od strane Goikoetxeae, a uz sve to trpio je velike provokacije od navijača Athletic Bilbaa i fudbalera baskijskog kluba Miguela Sole. Mali zeleni je potpuno “odlijepio”. Krenuo je u žestok fizički obračun sa igračima Athletica, a u tom naletu neviđenog bijesa uspio je i da nokautira nekoliko fudbalera iz Baskije. U cijelu frku su se umiješali igrači oba tima, Maradona je također dobio batine, povrijeđeno je nekoliko ljudi na stadionu, nastao je sveopći haos. Čak 60 ljudi je povrijeđeno tokom te tučnjave. To je bio jasan znak Kataloncima da se moraju riješiti Maradone po svaku cijenu.

“Kada sam vidio sve ono što je uradio Maradona i kada sam vidio šta je proisteklo iz svega toga, odmah sam shvatio da ga moramo prodati i da dalje ne možemo s njim”, rekao je tada jedan od čelnika Blaugrane.

Otišao je u Napulj, a vrijeme je počelo da se mjeri na San Paolu. S Napolitancima će osvojiti dva naslova prvaka Italije (1987. i 1990.), a 1989. osvojit će i Kup UEFA – prvi europski naslov Napolija.

“Maradona je imao potpunu kontrolu nad loptom. Kada je vodio loptu i trčao s njom, izgledalo je kao da mu je zavezana za kopačke. Na treningu smo ga samo gledali šta radi. Bili smo oduševljeni onim što je izvodio na treningu, jer nikada ranije nešto slično nismo gledali”, rekao je nekadašnji saigrač Maradone iz Barcelone, Francisco Carrasco.

A onda je svetac svih fudbalskih svetaca stigao na San Paolo. Tu počinje priča koja razdvaja dva velika imena. Razdvaja Pelea od Maradone. Uz svo poštovanje prema genijalnom Brazilcu, Maradona se okušao tamo gdje je to bilo najteže, u Evropi. Uspio je da sa Napolijem osvoji sve što se moglo osvojiti. Maradona je bio u Napoliju sedam godina, od 1984. do 1991. godine, a jedan ugledni talijanski komentator o tome je napisao:

“Nikad prije, a neće nikada ni kasnije, jedan fudbaler toliko značiti za jedan klub, za jedan grad kao što je to značio Maradona za Napoli”.

Sjećate li se Mundijala 1990. godine u Italiji? Znate li priču da su neki Napolitanci na Mundijalu, u polufinalu SP, navijali za Argentinu protiv svoje rodne Italije, samo zbog Diega Armanda Maradone?

Obratio se Napolitancima i tražio da navijaju za Argentinu umjesto za Italiju. Poruka je bila sljedeća:

“Vi ste 364 dana godišnje stranci u sopstvenoj zemlji, samo danas vam traže da navijate za reprezentaciju. Ja sam, sa druge strane, Napolitanac 365 dana godišnje”, rekao je navijačima Napolija Diego.

Ipak, Napulj je odabrao da na SP, što je razumljivo, navija za svoju rodnu Italiju, pa i u tome, između ostalog, leži činjenica da je to bio početak zahlađenja odnosa i ljubavi između Diega Maradone i Napolitanaca. Kažem, samo zahlađenje, jer teško da danas igdje na Planeti imate navijače jednog kluba koji više vole jednu svoju legendu kao što Napolitanci vole Maradonu. To je istinska ljubav. Srodne fudbalske duše koje su pretočene u trenutak vremena i zauvijek zakovane u sve fudbalske knjige. Ljubav koju nikada niko nije nadmašio.

Od kako je kročio na stadion San Paolo, tog 5. jula 1984. godine, fudbalom zaludjela masa u gradu mafijaša je pronašla svog novog Mesiju. Oko 80.000 ljudi se okupilo na stadionu kako bi dočekalo Malog zelenog. Kako su lokalne novine pisale, Napulj još nije rešio pitanja gradonačelnika, stanovanja, obrazovanja, javnog prijevoza, nezaposlenosti, higijene, ali “ništa od toga sada nije važno – doveli smo Maradonu”. Diego Maradona je kasnije izjavio:

“Prije nego što sam stigao u Napulj, Diego Rossi je odbio da pređe u Napoli jer, kako je tvrdio, za njega Napulj nije bio grad nego mafijaško leglo. Istini za volju, prije mene skoro niko nije htio da dođe u Napoli.”

Maradonina dva čuvena gola Englezima na Mundijalu u Meksiku 1986. godine zna svako dijete od Islanda do Južne Afrike. Napamet. Zna svaku kretnju tog malog fudbalskog otrova koji je tih dana osamdesetih godina zaluđivao cijeli svijet. Maradonina ruka i gol kada je predriblao gotovo sve engleske fudbalere bio je njegov odgovor na Folklandski rat koji se tokom 1982. godine vodio između Engleske i Argentine. Isti rat je okončan predajom Argentine. Rat četiri godine kasnije je okončan predajom Engleske pred samo jednim čovjekom. Diegom Armandom Maradonom. Sva sabrana umjetnička djela fudbalskog nagona, časti i dostojanstva sabrana su u tih 90 minuta vrelog meksičkog vazduha. Maradona je ispisao fudbal. Ne historiju fudbala, nego fudbal. Bio je to ples koji se viđa jednom u stotinu godina.

“Kada je Diego postigao drugi gol protiv nas uhvatio sam sebe u činjenici kako aplaudiram u sebi. Zaista sam se tako osjećao. Nije to bilo samo zbog bitnosti te utakmice, nego zbog načina na koji nam je zabio gol. Maradona je najbolji igrač svih vremena. Uopće nema konkurenciju kada je fudbal u pitanju”, rekao je nakon te utakmice Gary Lineker, najbolji fudbaler i strijelac Engleske iz tog vremena.

Diegomanija je počela na jugu Italije. Prije Maradone, nijedan tim sa juga Čizme nije osvojio Seriju A. Sezone 1986/87. Napoli je uzeo duplu krunu. Sljedeće sezone završili su na drugom mjestu, a Diego je bio prvi strijelac lige. Uzeli su još i UEFA kup 1989. Uspon ovog tradicionalnog drugoligaša čiji je stadion obično bio poluprazan, a koji je u čitavoj historiji kluba prije Maradone imao osvojena samo dva kupa, bio je nezadrživ.

Pričalo se da je četvrtina muške djece rođena u Napulju tih godina dobila ime upravo po Diegu Maradoni. Održavane su posprdne sahrane za bivše velike klubove sa sjevera Italije i njihove navijače. Pokojnicima su ostavljane poruke:

“Nemaš pojma šta propuštaš. Ne živiš u vrijeme kada fudbal igra Diego Maradona”.

“Stvari koje sam ja pravio sa fudbalskom loptom, Diego je na isti način pravio sa narandžom”, svojevremeno je izjavio Michel Platini, koji je tokom osamdesetih godina bio veliki rival sa Malim zelenim.

Uvijek vječita dilema: Maradona ili Messi? Za mene je sasvim jasno – Maradona. Ono što je Maradona tada radio, nikada nije bilo viđeno. Ono što danas radi Messi, Maradona je već radio. Uostalom, kada ga posmatrate krajičkom oka, Maradona i Messi i nisu baš toliko slični. U Maradoni vidiš dvojicu fudbalera koji su se pretočili u jednu istinsku fudbalsku zvijer. Ja vidim Messija i Ronaldinha. Sve što ga više gledam, ubijeđen sam da je on spoj Messija i Ronaldinha. Sa Argentinom je osvojio SP. Messi je imao tri puta jači tim, nikada nije osvojio SP.

“Čak i kada bih igrao milion godina, nikada neću biti ni blizu Maradone. On je najveći fudbaler koji se ikada pojavio”, izjavio je svojevremeno Lionel Messi.

I pored svih problema sa drogom, i pored svih mogućih skandala koje je napravio, u fudbalskoj kulturi nema čovjeka koji nije čuo za Diega Armanda Maradonu.

Mađioničar koji je svoje Napolitance okrenuo protiv rodne Italije. Čovjek zbog koje su se sklapali mafijaški poslovi. Genije zbog kojeg je cijela jedna nacija poludjela. Jedan od najvećih sinova fudbala kojeg je ova plemenita igra ikada iznjedrila. Za veliki broj ljudi najveći. Zbog njega su se pisale pjesme. Zbog njega su brojna djeca zavoljela ovu svetu igru. Zbog njega su sklapani brakovi. Po njemu su ulice i pozorišta dobijala imena. Po njemu se zove FUDBAL.

Claudio Caniggia, s kojim je Diego imao možda i najbolji odnos, svojevremeno je izjavio:

“Messi danas jeste najbolji, ali nije ni blizu onoga što je u svoje vrijeme bio Diego. Ono što je Maradona napravio sa Napolijem niko ne bi mogao da uradi. Od obične ekipe je napravio šampiona. Maradona je bio i ostao najbolji igrač koji je ikada igrao fudbal”, rekao je Caniggia.

“Maradona ima loptu, dvojica Engleza ga prate. Prošao je i trećeg, gleda prema Burruchagi. Genije, genije, genije. Ta, ta, ta-ta, ta-ta… Gooooool! Gooooool! Oprostite, ali plačem. Dragi Bože, zauvijek živio fudbal. Kakav gol. Diegoooo! Maradonaaaa! Vrištim, oprostite mi, molim vas. Vanzemaljče, sa koje si ti planete sletio i ostavio sve Engleze iza sebe?! Hvala ti Bože, na fudbalu i na Maradoni. Argentina vodi protiv Engleske sa 2:0”.

Novinar: Haris Ahbabović