Priča povratnika u Vlasenicu: Kako je bolest sina svima spasila život

Otkada su se vratili u svoju rodnu Vlasenicu Alen i Meliha Džindo pokušavali su na svaki način zaraditi nešto novca kako bi pružili svojoj djeci normalne uvjete života.

 

Porodica Džindo na svojoj maloj farmi FOTO: M. ŽIVOJEVIĆ

Prodavali su polovnu odjeću, obuću, otvorili, trgovinu, mesaru, ćevabdžinicu… Međutim, ništa od toga u ovom gradu, koji kao da je osuđen na propast, nije uspijevalo. Zbog toga je Alen bio primoran voziti kamion u inostranstvu, kako bi zaradio nešto novca, ali ni tim nije bio zadovoljan, jer je bio udaljen od svoje porodice. Toliko su se trudili da u gradu iz kojeg su tokom agresije na BiH protjerani počnu život ispočetka, ali ništa im nije polazilo za rukom. Još se, kao za inat, prije tri godine najstariji sin Tarik razbolio. Očajni i bez novca za njegove lijekove i liječenje, tada nisu ni slutili da će se zahvaljujući njegovoj bolesti danas baviti uzgojem magarica i da će od toga dobro zarađivati i živjeti.
– Tarik je odjednom počeo da kašlje. Kašljao je 24 sata dnevno tri mjeseca. Bio je u bolnici, ništa mu nije pomagalo, čak su mu davali navečer injekciju da odspava tri-četiri sata jer drugačije od kašlja nije mogao. Postao je pokusni kunić, davali su mu razne terapije, lijekove. Mi smo bili spremni i da prodamo auto i da odvezemo dijete u Srbiju na jednu kliniku, a onda mi je doktorica rekla da pokušam sa magarećim mlijekom – priča za Faktor Alen Džindo.

Iako mu se to nije činilo obećavajućim rješenjem, znao je da mora sve pokušati. Počeo je da traži magareće mlijeko, međutim opet je naišao na poteškoće.

– Na nekim farmama koje postoje kod nas prodaju svašta, jer nema dovoljnih količina tog mlijeka, pa onda miješaju nešto. Niko mi nije htio prodati svježe mlijeko, već zamrznuto. Onda sam odlučio da kupim magaricu koja će Tariku davati potrebno mlijeko – prisjeća se Alen.

Liječi sve osim smrti

Njegov sin se samo nakon nekoliko dana pijenja ovog ljekovitog mlijeka uspio izliječiti.

– To je bilo nevjerovatno. Odmah mu je bilo bolje. Mislili smo da prodamo magaricu, ali kada smo vidjeli koliko nam komšija traži mlijeko kada su čuli za Tarikov slučaj odlučili smo da je ostavimo. Ni o kakvom biznisu tada nismo razmišljali, čak nam je bilo smiješno što smo nabavili magarca, ali evo sada od toga živimo – kaže Alen.

Ubrzo su počeli širiti magareću porodicu, a danas ih na svojoj maloj farmi u blizini kuće, pored dva ponija, kobile, dvije krave i dva jarića imaju 17.

– Ovo je sad pravi porodični biznis. Svi zajedno radimo, nas dvoje i naša djeca Tarik, Hamza, Amina i Emina. Ima jako puno posla oko njih. Dan nam počne u 6 ujutro a završi navečer. Samo sat vremena treba da se sve očisti, a onda dok svakome ponaosob date vode, hrane, izvedete ih van… Treba puno raditi, ali svi u tome uživamo. Lakše je raditi sa životinjama nego sa ljudima. Toliko su se s nama pripitomile, stvorile u nama prijatelja, a većina njih je iz neke patnje došla. Makli smo i djecu sa ulice, od kompjutera. U prirodi su, napravili smo i ljuljaške i kolibice, pa onda dođu djeca iz komšiluka da se svi igraju zajedno. Stvorili smo predratni ambijent, svi se družimo – pričaju supružnici Džindo.

Ovo je treća godina kako se porodica Džindo bavi proizvodnjom i prodajom magarećeg mlijeka, a ističu da su sve zaradili čestitošću i poštenjem.

– Svakome kome damo mlijeko vrati se po još. Ne treba nam nikakva promocija, mušterije su najbolje reklame – ističu, dodajući da često bolesnima, koji nemaju dovoljno novca, nekoliko doza ovog mlijeka poklanjaju.

– Jave se ljudi sa raznim bolestima, i dali bi i posljednji dinar za ovo mlijeko. Ali ja to ne mogu da gledam, ne mogu od njih da uzmem novac, nego im poklon im mlijeko, jer znam kako je meni bilo kada je Tarik bio bolestan. Zbog toga kažem često kako ovo nije za mene, jer se nagledam svega, ljudi bolesni, ja od nih ne mogu da uzmem dinara, a opet i ja imam velike triškove – govori Alen.

Pojašnjava da je magareće mlijeko, nakon mlijeka od kamile najzdravije i da je po sastavu najsličnije majčinom mlijeku.

– Majčino mlijeko je 98 postotni sastav magarećeg mlijeka. Ono je puno vitamina, a skoro da nema masnoća. Može liječiti “sve osim smrti“, ali najučinkovitije je kod liječenja astme, bronhitisa, kašlja, ublažavanja alergija, dermatitisa. Odlično je i za lijep ten. Na Siciliji ima jako puno farmi muznih magarica i tamo se na recept mlijeko podiže umjesto antibiotika i drugih lijekova. Također nedonošad, prijevremno rođena djeca, ili ona čije majke nemaju dovoljno mlijeka, hrane se upravo magarećim – priča Džindo, dodajući da je ovo mlijeko bez ukusa, ali i mnogo slađe od kravljeg.

Litar mlijeka 100 KM

Zbog toga i ne čudi što je magareće mlijeko jako skupo, tačnije litar košta 100 KM.

– Skupo je i jer magarice ne daju puno mlijeka. Laktacija traje 6-7 mjeseci u godini, zavisi sve od jedinke. Na godišnjem nivou to je otprilike 12 litara mlijeka od jedne magarice – ističe naš sagovornik.

Pored zdravih sastojaka, ovo mlijeko specifično je i po tome što se ne prokuhava, već se pije svježe.

– Na ovim temperaturama može izdržati samo sat vremena, inače se mora zalediti. Nakon što se odledi može stajati samo deset minuta, jer se brzo pokvari. Neki navodno prave sirevi, sapune, kozmetičke preparate od magarećeg mlijeka, ali to se ne može jer je za sve to potrebna termička obrada, a na 35 stepeni mlijeko se kvari i gubi svoje ljekovito svojstvo – priča Alen.

Ovo porodica u narednom periodu namjerava proširiti posao, kupovinom još muznih magarica, međutim, kako kaže Džindo, problem je jer vlada nestašica.

– Pokušavam da ih kupim već neko vrijeme, ali nigdje ne mogu da nađem magarice za prodaju. Čuo sam da ih ima u Rumi u Srbiji pa ću otići tamo – kaže, dodajući da bez obzira koliko ih imao, uvijek će posebna biti ona koja je izliječila njegovog sina.

– S obzirom na to da ove životinje imaju životni vijek oko 40 godina i vjerovatno će me nadživjeti, dat ću u amanet svojoj djeci, da našoj prvoj magarici kada ugine podignu poseban spomenik. To je zaslužila – zaključuje Alen Džindo.

Izvor: Faktor