Sebija izetbegović: Neću se nikome izvinjavati za svoj uspjeh

Direktorica KCUS-a, doktorica Sebija Izetbegović za DEPO Portal otvoreno je progovorila o pritiscima kojima je konstantno izložena, o razlozima sukoba unutar KCUS-a, odlascima ljekara, nezadovoljstvu pacijenata, ali i promjenama zbog kojih će ovaj klinički centar na najbolji način služiti pacijentima.

Otkako je došla na čelo najvećeg kliničkog centra u Bosni i Hercegovini, ime doktorice Sebije Izebegović i gotovo svaki njen potez nailaze na burne reakcije medija i bh. javnosti. Ona sama, pak, rijetko se oglašava i odgovara na medijske prozivke jer, kako kaže, znala je šta je čeka i na sve prigovore, opravdane ili ne, odgovara svojim radom.

Za DEPO Portal napravila je iznimku i otvoreno progovorila o pritiscima kojima je konstantno izložena, o razlozima sukoba unutar KCUS-a, odlascima ljekara, nezadovoljstvu pacijenata, ali i promjenama koje su načinjene i koje će se činiti u narednim godinama kako bi ovaj klinički centar na najbolji način služio pacijentima i osigurao kvalitetnu zdravstenu zaštitu.

Poštovana doktorice Izetbegović, pojedini mediji Vas konstantno prozivaju da ste najodgovorniji za trenutno stanje na KCUS-u, ali i za brojne negativne kritike koje prate rad ove bolničke ustanove. Kako je uopšte moguće raditi dobro liječnički i menadžerski posao u ambijentu stalnih pritisaka, gotovo medijskog linča?

Nema potrebe da me bilo ko “proziva” da sam najodgovornija za stanje u KCUS-u. Kao generalna direktorica ja jesam najodgovornija po defaultu. Nema potrebe ni da to ne istaknem sa ponosom. Vratili smo 83,5 miliona dugovanja, naši uposlenici redovno dobijaju plaću (zadnju nešto bolju), plaćene su obaveze i doprinose uredno državi; ostavrili smo saradnju sa turskom TIKA koja gradi Odjel hematoonkologije, srušili smo dimnjak od 66 metara visine koji je ugrožavao sigurnost ljudi i objekata u okolini; srušili smo zgradu stare ORL klinike, otvaramo dnevnu bolnicu za onkološke pacijente, formirana je napokon bolnička lista lijekova, formirana je i javno objavljena lista čekanja za operacije na Klinici za ortopediju i traumatologiju. Naravno, nisam čarobnjak. Ne mogu za 1,5 godinu KCUS pretvoriti u priču iz bajke. Pa svi znate kakvo je rasipanje i bahatost na svim poljima 20 godina prije mene vladalo u KCUS-u. Samo činjenica da je Kabinet bivšeg generalnog direktora upošljavao 22 osobe, a da je generalni direktor imao i “šefa protokola”, govore o rastrošnosti.

No, u javnosti vlada dojam da niste spremni za bilo kakve kritike, samo pohvale…

Spremna sam za konstruktivne kritike, ali ovo što pojedini mediji i njihovi glasnogovornici rade nisu kritike. Ovo je pokušaj medijskog linča. Ovome sam bila izložena i kada sam iz KCUS-a otišala u Opću bolnicu, na konkursu bila neuporedivo najbolji kandidat, obavljala dužnost direktora i za tri godine 1,5 miliona duga otplatila, bolnicu u cijelosti reorganizirala, popravila uslove rada, sve se opralo i očistilo, prilagodila pristupe za invalide, izgradili smo funkcionalni ulaz u bolnicu. Ostavila sam Opću bolnicu nakon tri godine sa 1,7 miliona u plusu. Zar nekome taj podatak nije pokazatelj izuzetne uspješnosti?

Mislite li da su u pozadini tih napada Vaše prezime i činjenica da ste supruga Bakira Izetbegovića, i da bi u suprotnom sve bilo drugačije, ili su te kritike ipak opravdane?

U pozadini napada većim dijelom jeste činjenica da sam supruga člana Predsjedništva i moje prezime. Ali to je moje prezime. I to 35 godina. Kad su hapsili mog rahmetli svekra, kad je SDA pobijedila, i kad je izgubila, i opet pobijedila. Svašta se dešavalo a ja sam dostojanstveno i šutke podnosila sve prilike i neprilike kojima sam bila izložena. Nisam obijala vrata i tražila zaštitu od bilo koga, naročito nisam trgovala uticajem niti poznanstvima. U pozadini napada, manjim dijelom, su činjenica da sam žena i naš mentalitet. Svima su puna usta priče o tome da žene moraju biti ravnopravne, na funkcijama, zastupljene i slično. U stvarnom životu to je drugačije. I na kraju, jedino što me žalosti, je mentalitet. Ovdje se teško prašta uspjeh. Zašto je tako, niko do sada nije našao odgovor. Ali ja ne  znam drugačije. Puno radim, posvećena sam poslu, neću se promijeniti. Radiću ovako i neću se nikom izvinjavati za rezultate koje postižem. Napadi nekih glasnih i u njihovim glavama neostvarenih ljudi neće me poremetiti. Odlično funkcioniram pod pritiskom. Pa ja sam hirurg. Ne bojim se kad je gusto. Preživjela sam tešku bolest, gubitak djeteta. Šta su napadi u poređenju s tim? Sitnica.

Posljednjih sedmica gotovo svi mediji u BiH bruje o smjeni dr. Gavrankapetanovića, bivšeg šefa Klinike za otropediju i traumatologiju, objavljeno je mnogo njegovih izjava i izjava njegovog advokata, ali menadžment KCUS-a se vrlo tiho i šturo oglašavao oko svega toga. Možete li sada pojasniti zbog čega je zaista došlo  do sukoba sa dr. Gavrankapetanovićem?

Mediji bruje, a doktor se bruka. Osim što je iznio neistine i laži, pokazao je ličnim primjerom sve što ne treba raditi: koristio ime svoga rahmetli oca i njegovih poznanika, javno rekao da je išao visokopozicioniranim osobama za lične potrebe, pokušava medijskim napadima da me ucjenjuje. Reklo bi se da sam ovdje ja mobingovana?

Da, ali dr. Gavrankapetanović je upravo (lično) Vas u više navrata optužio za pritiske i mobing. Kako odgovarate na ove optužbe?

Dr.Gavrankapetanović se precijenio. Dugogodišnje povlastice „bez granica“, i šefovanje na više fotelja mu je pomutilo sliku realnosti. Ja sam opet temeljno realna. Nemam vremena da se bavim ličnim sujetama i umišljenošću. Mene zanimaju rezultati. Nemam vremena ni da pričam o izmišljenom „mobingu“. Zar je mobing ako kažete da se poštuje radno vrijeme? Zar je mobing ako očekujete da pacijenti budu ravnopravni? Zar je mobing ako zabranim da se iznosi oprema i materijal iz KCUS-a? Zar je mobing ako očekujem da šef radi petkom? Nije radna sedmica četiri dana nego pet.

I ponavljam, dr. Ismet Gavrankapetanović nije smijenjen, njemu je istekao ugovor. Ponuđeni novi ugovor za šefa Dječijeg odjela je odbio. Radi kao specijalista ortopedije i taj je ugovor uredno potpisao. Nije dobro radio posao šefa Klinike. Prečesto je izostajao sa posla, operisao podobne pacijente. Radio je privatno bez saglasnosti poslodavca. Na Kliniku je primao pacijente kao na hotelsku uslugu, pa je u toku njihovog boravka odlazio i na godišnji odmor,a njih jednostavno ostavio na čekanje. Nema u KCUS-u nedodirljivih, a nema ni nezamjenjivih. Nije svijet počeo sa njima pa se neće ni završiti.

Zar je mobing ako kažete da se poštuje radno vrijeme? Zar je mobing ako očekujete da pacijenti budu ravnopravni? Zar je mobing ako zabranim da se iznosi oprema i materijal iz KCUS-a? Zar je mobing ako očekujem da šef radi petkom?

Ipak, mnogo je ljekara otišlo sa KCUS-a posljednjih godina, ali i ranije, a prije neki dan je još šest doktora najavilo odlazak. Kako to komentarišete, kao i generalno odlazak ljekara sa KCUS-a?

Odlaze ljekari iz svih bolnica, premještaju se, neki se i vrate. Ništa strašno! Pa KCU Tuzla je u jednom danu napustilo 90 ljudi – cijela Kardiohirurgija. Svi kardiohirurzi, medicinske sestre i administracija.  Pa šta? Eno ih opet odlični, bore se i rade.

Ali sve češće se mogu čuti i upozorenja da pacijente u BiH uskoro “neće imati ko liječiti”. Da li su ovakvi strahovi opravdani i kako se ovaj nepopularni trend može zaustaviti?

Imaće nas ko liječiti, ne brinite se. Pun je Klinički centar  izvrsnih ljudi koji nikad ne bi dobili šansu da se iskažu da se „zvijezde“ nisu uvrijedile. Puno je mladih koji su završili specijalizantski staž. Upravo primamo pet specijalista, 46 specijalizanata. To je prava vijest! Kada sam došla u KCUS iz Opće bolnice, sa mnom je došlo devet izvrsnih specijalista, u međuvremenu smo primili 31 specijalistu, nakon što su završili specijalistički staž.

U javnosti ste često kritikovali stanje koje ste zatekli u Kliničkom centru Univerziteta u Sarajevu. Kako danas gledate na situaciju u KCUS-u i koje su ključne promjene napravljene u njegovom radu. Da li ste zadovoljni tim promjenama?

Stanje zatečeno u KCUS jeste bilo očajno.Nije bilo lijekova.Morala sam ličnim vezama zamoliti prijatelje da ih kupuju. Moji šefovi su napravili spiskove najpotrebnijega, a mi smo to uručili svima koji kažu da bi pomogli. O tome postoji egzaktna dokumentacija u našoj apoteci i finansijskoj službi.Na pojedinim klinikama nije bilo niti jedne tablete ili ampule apaurina, analgina, katetera, rukavica, braunila, igala. Zašto se tada javnost nije pitala otkud takvo stanje? Na što su se potrošile stotine miliona prije mog dolaska? Kako god, mi smo hrabro i odlučno branili rad i nismo se osvrtali na porijeklo i poznanstva naših uposlenih, kao ni na pritiske. Uveli smo mjere kontinuirane kontrole:

– Striktna promena finansijskog plana
– Stalna kontrola potrošnje lijekova i medicinskog materijala
– Kontrola režijskih troškova
– Oformljena je lista bolničkih lijekova
– Svi pacijenti upućeni da uslugu primarne i porodične medicine obave u DZ, a sekundarnog A nivoa za to u određenim ustanovama
– Pojačali smo funkcionalno najopterećenije punktove, napravili dopunski rad na dijagnostičkim procedurama, skratili liste čekanja
– Pojačali smo edukaciju osoblja na Očnoj klinici i zanovili je sa dva odlična aparata.
– Nabavili tkivni procesor za patologiju
– Zajedno sa Mnistarstvom zdravstva kupujemo šest hemodijaliznih aparata
– Nabavka novog linearnog akceleratora, SPECT CT, MRI je u postupku i još mnogo dobrih stvari.

No, s druge strane, česte su i gotovo stalne negativne reakcije pacijenata koje se se uglavnom odnose na pretjeranu štednju bolničkog materijala i učestale kvarove, odnosno nedostatak bitnih bolničkih instrumenata, zbog čega oni najviše ispaštaju… Vi tvrdite suprotno?

Napominjem da uštede nikada nisu rađene na uštrb bolesnika ili kvaliteta usluge. Uštede su ostvarene:

– Stavljanjem van snage nezakonitih vanstatutarnih Odluka, reduciranjem broja šefova sa 553 na 350, što je funkcionalno poboljšalo efikasnost, ali je i materijalno donijelo uštedu u iznosu od 600.000KM na godišnjem nivou;
– Poništenjem Odluke o isplatama naknada za obavjanje poslova zaposlenika na zamjeni, što je rezultiralo uštedom od 250.000KM na godišnjem nivou;
– Nepoštivanje radnih sati po Zakonu o radu FBIH koštalo je KCUS u 2015. godini 1,7 miliona KM, te su i po ovom osnovu ostvarene uštede;
– Smanjenjem broja uposlenih u Kabinetu generalnog direktora ostvarena je ušteda od 360.000KM na godišnjem nivou;
– Usklađivanjem plaća sa granskim Kolektivnim ugovorom, što je bila primjedba finansijske policije i Ureda za reviziju institucija FBiH, ostvarena ušteda 158.000KM  godišnje;
– Ukidanjem nepotrebnih službenih  putovanja i edukacija koje su bile više turistička putovanja, ostvarena je ušteda cca 200.000KM;
– Po osnovu korištenja službenih vozila ostvarene su uštede u troškovima benzina 50.000KM, vozila se koriste samo za pacijente;
– Naknade za rad u komisijama na teret KCUS-a, koje su smanjene za 50% u 2015. godini iznosili su 172.000KM;
– Troškovi električne energije, gasa i vode, u visini od cca 890.000KM;
– Racionaliziranjem troškova telefonskih usluga ostvarena je ušteda u iznosu od cca 398.000 KM;
– Na svim ostalim troškovima su ostvarene uštede cca 3.000.000 KM.

Imaju li, ipak, pacijenti pravo na nezadovoljstvo i javno izražavanje svog nezadovoljstva?

Pacijenti imaju pravo da budu nezadovoljni u nekim situacijama, ali bi trebalo i da budu pravilno obaviješteni o podatku da FZZO nabavlja citostatike i neke izrazito skupe lijekove, a ne KCUS. Da Zakon o javnim nabavkama striktno diktira nabavku lijekova, materijala i aparata. Da gotovo svako može uložiti Žalbu i sve uputiti u Ured za žalbe, da procedure traju dugo. Na te postupke KCUS nema, niti može imati uticaja. Aparati koje smo zatekli nisu strateški nabavljani, servisirani i zanavljani, a ni službe nisu strateški razvijane. Kadar koji je nekontrolirano zapošljavan jeste upitan. Sa našim dolaskom to se promijenilo.

Kako je moguće povratiti ugled najvećeg kliničkog centra u državi, čiji profesionalni i stručni kadar u ovakvim uvjetima jako teško obavlja svoj posao?

KCUS je ustanova sa uzvrsnim uposlenicima, osim nekoliko izuzetaka. Ali to je normalno! Nas ima 3.500. Generalno je stanje mnogo bolje, nakon samo 1,5 godine rada novog menadžmenta. Nekada jeste teško, ali ja se ne žalim. Svjesno sam ušla u ovaj posao, znala sam šta me čeka, i imam namjeru ostaviti sređen KCUS do kraja mandata, ako Bog da.

Važno je vratiti dostojanstvo zdravstvenim radnicima i skinuti stigmu korupcije. To se ne radi tako da okačite bedž na kome piše „mi nismo korumpirani“. To se radi predanim i požrtvovanim radom, dubokim poštovanjem koje pokazujemo u međuljudskoj komunikaciji i prema bolesnicima i njihovoj pratnji. Poštivanjem radnog vremena, redoslijeda kojim pacijenti dolaze. Pravilom da samo hitan i vitalno ugrožen pacijent može proći mimo linije. I da niko ne traži za sebe povlašten položaj. Svi su nam jednako vrijedni u njihovim segmentima rada.

Teško je raditi pod pritiskom i na to ne pristajemo. Mi se bavimo kvalitetnim radom, dobrim rezultatima. Sretni i zadovoljni bolesnici naš su cilj. Naravno, popravljanje statusa zdravstvenih uposlenika teče paralelno sa svim ranije navedenim. Do sada urađeno može služiti na čast i ponos svima koji su učestvovali. Zaustavili smo propadanje KCUS-a, stabilizirali stanje i sada idemo prema vrhu. Nova oprema i izvrstan kadar davaće najbolje rezultate u liječenju bolesnika. Vrijedni radnici neće otići. Vrijedni i željni afirmacije dolaze. Naš posao jeste žrtva, ali je i veliki izazov. Praveći bolje uslove borimo se za život svakog bolesnika, ali i uposlenika. Borimo se da u našem segmentu učestvujemo u stvaranju države koja će pružiti perspektivu i sigurnost svim generacijama: djeci i mladima da uče i da mogu naći posao u zdravstvu, srednjim generacijama siguran posao a starijima kvalitetne zdravstvene usluge, a svima bolji kvalitet života koji osigurava dobro organiziran sistem zdravstvene zaštite.

(DEPO)