Ratni snimak svečane sjednice tzv. Hrvatske općine Stolac: Ovako bi HDZ volio da opet zavlada Hercegovinom /VIDEO/

Dana 15. aprila 1993. vlasti paradržavne tvorevine Herceg-Bosne su donijele naredbu kojom su zabranile da na područje općine Stolac ulaze vozila sa oznakama Armije RBiH, čime braniocima RBiH nije dozvoljen boravak na tom području. Na osnovu toga je 23. aprila 1993. godine uhapšen komandni sastav brigade „Bregava“ i odveden u logor kasarne u mjestu Grabovine kod Čapljine. Nastavljeno je sa hapšenjem uticajnijih i uglednijih Bošnjaka na cijelom području općine Stolac. Brojni muškarci, među kojima starci i dječaci, odvedeni su u logore širom Hercegovine, njihove porodice, žene i djeca protjerani iz svojih domova u zaleđe Mostara i prema Blagaju, a nakon toga je opljačkana i uništena njihova imovina. Tako su srušene cijele ulice i čaršije, vjerski objekti i sve građevine koje su bile spomenici kulture, čak i svi objekti koji su samo arhitektonski podsjećali na orijentalni stil gradnje. U ovom planiranom rušilačkom pohodu HVO-a, HV-a, najgore su prošli gradovi Mostar, Stolac, Prozor i Počitelj, jer su oni bili biseri Hercegovine i muzeji pod vedrim nebom, sa neprocjenjivom graditeljskom baštinom od Ilira, antike, srednjeg vijeka, osmanskog i austrougarskog perioda, pa sve do znamenja iz NOB-a i s kraja prošlog stoljeća. Razmjere zločina nad ovim gradovima su nesagledive, u trenu su izbrisani tragovi civilizacije i umijeća čuvenih svjetskih graditelja i majstora. Nestajale su građevine, mostovi, galerije, muzeji, rimski mozaici, spomenici, škole, džamije, medžlisi, hamami, groblja, biblioteke, privatne zbirke nakita, ručnih radova, umjetničkih djela i knjiga…

U Stocu je srušeno jezgro grada – stara čaršija sa tepom (tržnicom), kulturno-istorijski kompleks Begovina, sve četiri džamije (Alipašina, Careva, Uzinovićka i Ćuprijska), galerija “Branko Šotra”, Turkovića kula, Đulhanumin konak, kompleks Ada i Behmenluk, spomenik graditeljskog naslijeđa visoke kategorije Hamam iz 17. stoljeća, Gradska kafana, gradske cjeline Ćuprija, Podgrad, Zagrad, Uzinovići i sve građevine koje su plijenile svojom ljepotom. Od srpskih granata ispaljenih sa Hrguda u ljeto 1992. je izgorio prelijepi hotel “Bregava”, napravljen po projektu vrsnog arhitekte Zlatka Ugljena. U svojoj stoljećima dugoj istoriji, od Ilira, Grka i Rimljana pa do novijih vremena, Stolac nije zapamtio takva razaranja – divljački je rušen ovaj biser Hercegovine. “I ovo je Hrvatska” i “Dobrodošli u hrvatski Stolac”, ostalo je zapisano na kapiji Stoca.

Svi Bošnjaci, muškarci, stolačke općine, uhapšeni su i odvedeni u brojna mjesta zatočenja, odakle su zatočenici deportovani u druge logore po Hercegovini, od Dretelja, Grabovine, Gabele, Heliodroma do Ljubuškog. Prošli su najgore torture i zlostavljanja. Koštana bolnica u Stocu, nekad čuvena po liječenju koštanih oboljenja, 1993. pretvorena je sabirni logor. Kada su 1993. iz tog medicinskog objekta iseljeni svi bolesnici, a useljeni pripadnici Vojne policije HVO-a, bolnica je, kakve li ironije, umjesto liječilište, postala mučilište za građane bošnjačke nacionalnosti Stoca i okolnih sela (Aladinići, Pješivac, Greda, Prenj, Rotimlja, Borojevići…). Tokom ljeta i jeseni 1993. zatočenici su saslušavani, a potom mučeni i maltretirani, nakon čega su mnogi od zadobijenih povreda i umrli. Kroz taj logor je prošlo 3.500 ljudi.

U Općini Stolac je ubijeno preko stotinu Bošnjaka. Kroz logore su prošli skoro svi muškarci Bošnjaci.

Saff.ba