PREŽIVJELI SREBRENIČANI: PUT ARAKANSKIH IZBJEGLICA PODSJEĆA NA “PUT SMRTI” 1995. GODINE

Piše:  LEJLA BIOGRADLIJA

Masakri nad arakanskim muslimanima (Rohingya) u Mijanmaru i njihov bijeg koji je potom uslijedio preživjele žrtve genocida u Srebrenici podsjetili su na ”Put smrti” 1995. godine.

Fotografije arakanskih muslimana snimljene nakon napada budističkih nacionalista slične su fotografijama i videozapisima  ljudi u BiH dok kroz šume bježe nakon što su srpske snage pod komandom Ratka Mladića zauzele Srebrenicu 1995. godine.

Muhamed Omerović je imao 18 godina kada je počeo posljednji rat u Bosni i Hercegovini. Tada se pridružio vojsci kako bi štitio teritoriju i narod, a u Srebrenici se našao u julu 1995. godine, vremenu kada je vršen genocid.

Omerović je kazao kako je nakon pada grada sedmicu dana koračao na ”Putu smrti“.

”Iz te kolone iz koje je bilo gotovo pa nemoguće izaći živ, dragi Bog je ipak, dao da je nas nekoliko, negdje oko dvije tri hiljade preživjelo tu torturu, vjerovatno da bi ostali kao živi svjedoci načina ubijanja naših sunarodnjaka u tom genocidu koji je kasnije i kasnije presuđen i ozvaničen kao genocid na teritoriji Bosne i Hercegovine“, izjavio je Omerović.

Kazao je kako je tada kao mladić razmišljao da kao čovjek ima pravo i moralnu odgovornost da da doprinos u spašavanju njegovih sunarodnjaka.

Rekao je kako je ”nevjerovatno da opet pred očima cijelog svijeta, pred očima svjetskih civilizacija”, sada na takav način muče ljudi.

”Mislim da je ova planeta Zemlja, na način mog razmišljanja, doživjela nevjerovatno dno ljudskosti”, smatra Omerović.

Naglasio je kako bol koji je on srcem i dušom tada osjećao, danas osjećaju muslimani u Arakanu.

Izjavio je kako se mirno posmatra ubijanje muslimana u Mijanmaru i da je sramotno to što se čini tim ljudima.

Idriz Smajić je kada je počeo posljednji rat u Bosni i Hercegovini imao 17 godina.

”Saosjećam se sa ovim narodom kojem se dešavaju slične i gore stvari koje smo mi preživjeli“, rekao je Smajić.

Dodao je kako bi bio zahvalan kad bi mogao pomoći i barem na sekundu da se probudi ”nečija svijest i da se uradi nešto pozitivno za taj narod“.

Rekao je kako ne shvata koji je cilj svega toga što se radi narodu ”koji nije nizašta kriv” i da bi njihova jedina krivica mogla biti to što se nalaze na tom području svijeta.

”U potpunosti se saosjećam i u potpunosti mi je žao tog naroda. Nije bitno koju religiju, koju vjeru zastupa, koje je boje kože. Ne znam šta taj narod smeta nekome“, dodao je Smajić.

Smajić je rekao kako muslimani iz Arakana “nemaju kuda pobjeći”.

Kazao je kako je za vrijeme rata u BiH postojala vojska, a da muslimani u Arakanu nemaju priliku ni za to, niti imaju nekoga ko bi štitio njih i njihova prava.

Akos.ba