Nije “Herceg-Bosna” bila raj: Kako su Čović i ostali zaboravili logore, protjerivanje Bošnjaka, rušenje Starog mosta, haške presude…
Takozvana Hrvatska Republika Herceg-Bosna bila je prilično uređena, tvrde oni koji su sinoć u Mostaru obilježavali 24. godišnjicu “njenog ustoličenja”. Hvalili su se da u njoj “nije bilo gladi, nije bilo masovnih grobnica”.
Među onima koji su se dičili tekovinama “Herceg-Bosne”, u kojoj je sve bilo savršeno uređeno, bili su, neizostavno, i čelni ljudi Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) BiH, predvođeni Draganom Čovićem.
Masovni logori za Bošnjake i nehrvate na prostoru takozvane Herceg-Bosne i prisilno iseljavanje, naravno, nisu spomenuti. Svečarski raspoloženim ušima sigurno ne bi prijala priča o više od 20.000 osoba koje su prošle kroz logore Dretelj, Heliodrom, Koštana bolnica u Stocu, Dobrkovići, Raštani, Mašinski fakultet, Vojno i logore u Širokom Brijegu, Gabeli i Ljubuškom, što je, sa čime se sa utemeljiteljima Herceg-Bosne treba složiti, zaista iziskivalo “visok stepen organiziranja”.
U tom savršeno organiziranom sistemu logoraši su imali priliku, poput onih iz logora Heliodrom, na zahtjev tadašnjeg direktora Sokola Dragana Čovića, dio svog “logoravanja” provesti i na prinudnom radu u toj kompaniji.
A činjenice ipak govore da nije baš sve bilo “savršeno organizovano”. Za početak, porodice oko 700 još uvijek nestalih Bošnjaka, koji su prošli kroz te dobro organizirane logore, ne bi se baš složili sa izjavom da u takozvanoj Herceg-Bosni “nije bilo masovnih grobnica”.
Gladi u takozvanoj Herceg-Bosni, poručili su jučer, nije bilo. Fotografije i snimci neuhranjenih logoraša zapravo su bile posljedica prakticiranja u to vrijeme naprednih nutricionističkih metoda održavanja linije i vitalnosti.
Logoraši na herceg-bosanskom nutricionističkom tretmanu
Uspješno je organizirano i etničko čišćenje nehrvatskog stanovništva, a o uspješnoj realizaciji velikih infrastrukturnih projekata, poput rušenja Starog mosta, da i ne govorimo.
Jučer je promovirana i knjiga bivšeg predsjednika vlade tzv. Herceg-Bosne Jadranka Prlića “Prilozi za povijest Hrvatske Republike Herceg Bosne”, u kojoj na 2.100 stranica ovaj nepravomoćno presuđeni ratni zločinac pojašnjava svoje viđenje uzroka i posljedica rata u BiH. To viđenje, čini se, ne dijeli Haški tribunal, koji je Prlića i još pet čelnika “Herceg-Bosne” optužio i presudio za ratne zločine i udruženi zločinački poduhvat na ukupno 111 godina zatvora. Pravomoćnu presudu “herceg-bosanska šestorka” očekuje u novembru ove godine.
Svoje su presude zbog počinjenih ratnih zločina već dobili i Mladen Naletilić Tuta (20 godina) te Vinko Martinović (18 godina). Zbog ratnih zločina nad Bošnjacima, među kojima je i pokolj u Ahmićima, osuđeni su Tihomir Blaškić, Dario Kordić, Mario Čerkez, Miroslav Bralo, Drago Josipović, Vladimir Šantić, Anto Furundžija i Zlatko Aleksovski.
Presude prvim ljudima takozvane Herceg-Bosne dovoljno govore o karakteru te tvorevine i niti jedna manifestacija, knjiga ili “naučno dokazana” teza o osuđenim kao “nosiocima evropskih vrijednosti” ne može poreći presude međunarodnih pravosudnih institucija. Kao što te presude govore o karakteru “Herceg-Bosne”, tako i negiranje poruka koje te presude šalju govori o karakteru onih koji ih pokušavaju negirati.Piše Faktor.ba