Trumpove oči uprte u afganistanske rezerve ruda vrijedne trilion dolara

Piše: James Mackenzie
Predsjednik SAD-a Donald Trump bacio je oko na afganistanska rudna bogatstva kako bi naplatio troškove američkog šesnaestogodišnjeg rata i obnove Afganistana, koji su SAD već koštale oko 117 milijardi dolara. Investitori koji su proučavali rudna bogatstva jedne od najopasniji zemalja na svijetu kažu kako je to „zemlja iz snova“.
Američki geološki zavod (United States Geological Survey), koji je prije deset godina počeo istraživanja, procijenio je da je potencijalna vrijednost rudnih zaliha Afganistana oko 1 trilion dolara. Afganistanski i strani stručnjaci smatraju da su te zalihe ključ ekonomske nezavisnosti Afganistana.
Pored rezervi zlata, srebra i platine, Afganistan ima značajne količine željezne rude, urana, cinka, tantala, boksita, uglja, prirodnog plina, kao i značajne zalihe bakra, koji je posebno interesantan zbog nedostatak novih značajnih nalazišta rude bakra na globalnom nivou.
No, nedostatak osnovne infrastrukture – asfaltiranih cesta i željezničkih veza potrebnih za transport bakra ili željezne rude, te duboko raširena korupcija, haotična birokratija i sve rašireniji unutrašnji vojni sukobi zbog kojih je velik dio zemlje izvan kontrole kabulskih vlasti, su prepreka nastojanjima da se izgradi legitiman rudarski sektor.
Velik dio osnovnih podataka datira iz sovjetske okupacije tokom osamdesetih godina prošlog vijeka, a troškovi unajmljivanja stranih geologa i inžinjera za provođenje novih istraživanja su previsoki s obzirom da se još ne proizvodi ništa čime bi se pokrili troškovi takvog istraživanja.
„Crpljenje ruda je na nuli, a istraživanja, ako ih uopće ima, su vrlo rijetka”, kaže Leigh Fogelman, direktor Trgovačke banke Hannam & Partners iz Londona. Osnivač banke, Ian Hannam, bio je dugogodišnji investitor u Afganistanu gdje je u oblasti rudarstva ulagao kompanije Afghan Gold and Minerals Company (AGMC). AGMC je 2012. godine, dobila dozvolu za iskorištavanje velikog nalazišta bakra u području Balkhab, na sjeveru Afganistana. Sva ostala rudna nalazišta su predmet onoga što američki razvojni ekonomist William Byrd, naziva „industrijskom pljačkom”.
Mali i srednji rudnici postoje, ali djeluju izvan kontrole vlade, te profit ostvaruju lokalni moćnici lišavajući državnu riznicu oko 300 miliona dolara godišnje zbog neplaćanja poreza.
„Velike rudarske mogućnosti tavore, dok se na svakom koraku odvija pljačka manjih resursa. ”, kaže Byrd.
U nastojanju da zainteresiraju novu američku administraciju za ulaganja, afganistanski zvaničnici su ranije ove godine predstavili rudne potencijale svoje zemlje.
„Predsjednik Trump je itekako zainteresiran za ekonomski potencijal Afganistana”, izjavio je u junu za Reuters Hamdullah Mohib, ambasador Afganistana u Washingtonu. „Naša procjena je da postoje oko jedan trilion dolara vrijedne rezerve bakra, željezne rude, aluminija, zlata, srebra, cinka, žive i litija.”
Američki dužnosnici kazali su Reutersu kako je Trump u julu sa svojim savjetnicima razgovarao o tome da Sjedinjene Države trebaju zahtijevati udio u afganistanskom rudnom bogatstvu na ime naknade za pomoć koju su do sada pružili afganistanskoj vladi. Američki ministar odbrane Jim Mattis rekao je u nedjelju da je Trump, nakon konsultacija sa savjetnicima za nacionalnu sigurnost, donio odluku o strategiji Sjedinjenih Američkih Država za Afganistan, ali nije dao nikakve detalje.
Lahko je uočiti zašto rudarski sektor u Afganistanu, čija ekonomija ostvaruje oko 20 milijardi profita godišnje, izaziva tako velika interesovanja. „No, privatni investitori su oprezni,“ kaže Fogelman, „i nema brzih rješenja.“ „U slučaju velikih ulaganja javnog sektora situacija bi bila drugačija, ali bi i dalje ostao problem izgradnje infrastrukture i transportnih veza”, objašnjava i dodaje: „Mislim da će trebati godine priprema da bi se došlo u situaciju za izvođenje operacija velikih razmjera.”
Čak i ako bi se angažirale privatne vojske da štite rudnike i transport ruda od pobunjenika, eksploatacija rude vjerovatno ne bi bila isplativa dok cijela zemlja ne postane sigurna, što može potrajati mnogo godina.
Jedan dugogodišnji rudarski stručnjak prenosi svoj razgovor sa predstavnicima jedne jake rudarske firme u Kabulu. „Rekli su mi: ‘Ne brinite, mi možemo osigurati vlastite snage za obezbjeđenje ’. No, rekli su: „Ali, kako ćete te stvari transportirati iz zemlje?”
Prema studiji Ministarstva rudarstva Afganistana iz 2014., neke od najperspektivnijih afganistanskih rezervi litija nalaze se u istočnoj pokrajini Ghazni i na krajnjem jugu regije Gowde Zereh u pokrajini Helmand, a sva ta područja su u velikoj mjeri pod kontrolom talibana.
„Ideja da se to može ostvariti u bliskoj budućnosti i da se mogu pokriti troškovi obezbjeđenja je nerealna”, smatra Byrd.
Čak i bez rata, eksploatacija rude u Afganistanu je težak poduhvat. Kina je 2008. godine potpisala ugovor kojim je za oko 3 milijarde dolara dobila tridesetogodišnju koncesiju za eksploataciju bakra iz nalazišta Mes Aynak, ali, iako su talibani izričito izjavili da ga neće ciljati, projekat kasni sa realizacijom zbog nekih nesuglasica oko ugovora.
U sklopu donatorskog programa na konferenciji u Tokiju 2012. godine, Afganistan je od rudarskih prihoda do 2017. godine trebao ostvarivati milijardu dolara godišnje zarade, ali očekivanja nisu ostvarena. U prvih 11 mjeseci prošle fiskalne godine, vlada Afganistana je ostvarila svega 18 miliona dolara od rudarskih prihoda, i sada je vladina procjena da godišnju zaradu u visini od milijardu dolara neće moći ostvariti prije 2019. godine. s druge strane potrošeno je 4,6 milijardi dolara u sigurnosnom sektoru, što je četvrtina ukupnog državnog budžeta.
„Iluzorno je misliti da će eksploatacija ruda u dogledno vrijeme spasiti Afganistan”, smatra jedan visoki zapadni diplomat u Kabulu.
Preveo: Abdullah Nasup
Izvor: The Independent