U demokratskoj BiH moguća Titova ulica, u SFRJ nemoguća Alijina ulica

Mladi vijećnik u sarajevskoj općini Stari Grad Tarik Dautović oglasio se povodom davanja imena školi po Mustafi Busuladžiću, mladom intelektualcu koji je streljan 1945. godine od strane partizana. Tom prilikom, Dautović je, očigledno u afektu, napisao da bi trebalo promijeniti ukinuti ime ulice Josipa Broza Tita u Sarajevu i dati joj ime Alije Izetbegovića.

Taj Dautovićev stav izazvao je buru reakcija, prvenstveno od strane tzv. lijeve javnosti, koja po pitanju historijskih uloga, iako najčešće uvažava obojicu, više cijeni lidera Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije Josipa Broza Tita nego prvog predsjednika Predsjedništva nezavisne i demokratske BiH Aliju Izetbegovića.

Među reakcijama te “lijeve javnosti” na inicijativu, našle su se i mnogobrojne prijetnje upućene na račun mladog Dautovića, ali i citati Alije Izetbegovića u kojima se navodi da je on bio protiv ukidanja imena Titovoj ulici.

“Vi znate, mi ovdje ni ulicu koja se zove po njegovom imenu (Titovom, op.) nismo nikad predili, mada smo to mogli da uradimo. Prošli smo kroz vrlo težak period od rata, kada je bilo takvih zahtjeva. Mi to nismo dali. Nisam ni ja dao to. Jednostavno ne smatram da historija počinje od nas”, kazao je predsjednik Izetbegović u jednom televizijskom intervjuu 1998.“ (Telering, OBN)

Predsjednik Izetbegović ne bi ukidao ime nijednoj ulici, posebno ne kada da bi joj se dalo njegovo ime, i posebno ne kada bi znao da bi to dijelilo Bošnjake i unosilo međusobnu mržnju. A povodom izljeva bijesa i prijetnji prema mladom vijećniku u Starom Gradu, nameće se nekoliko komparacija.

U demokratskoj BiH, koju simbolizira predsjednik Izetbegović, moguće je da ulice nose imena i po historijskim ličnostima, s čijim se ideologijama i metodama obračuna s političkim neistomišljenicima sam Izetbegović, kao i većina građana, nikada nije slagao i čijom je žrtvom bio. Također, u demokratskoj BiH se može raspravljati o imenu ulice, bez straha da ćete biti uhapšeni zbog toga od strane države, iako nije posve bezazleno, o čemu svjedoče prijetnje upućene vijećniku Dautoviću.

Istovremeno se postavlja pitanje da li bi bilo moguće da u SFRJ, čiju tradiciju njeguje bh. “ljevica”, neka ulica nosi ime po Aliji Izetbegoviću i da li bi Tito branio njegovu ulicu, kao što je Alija branio pravo na njegovu i pravo građana na drugačije mišljenje. Odmah se nameće i odgovor – a pametnom i išaret dosta.

Historija ne počinje od nas i kada bismo je brisali, u ime borbe protiv diktature, upali bismo u zamku, o čemu nas podučava duh Alije Izetbegovića.

To znači da ne trebamo brisati tragove prošlosti, niti trebamo glorificirati prošle režime, u kojima su mladi ljudi poput Alije Izetbegovića hapšeni i slani u zatvor od države zbog drugačijeg mišljenja, ili u kojem bi mladi ljudi poput Busuladžića, zbog nepromišljenog političkog izbora, bez prava na popravku, strijeljani metkom u potiljak.

Ako ne moramo kuditi taj postupak – a svako ko nosi prefiks demokratski morao bi – možemo bar da ih ne slavimo. Umjesto toga, slavimo ideju nezavisne i demokratske države Bosne i Hercegovine i slobode za koju su se cijeli život borili ljudi poput Alije izetbegovića, a za koju su mnogi najbolji sinovi dali svoje živote.

 

 

Bportal.ba