Dostojanstven Marš mira

Nije nimalo lako onima koji organiziraju obilježavanje godišnjice genocida u Srebrenici, počev od vrha Organizacionog odbora do posljednjeg redara, logističara, bezbjednjaka… Ali, oni koji su na čelu Pododbora za organizaciju „Marša mira“ su osobe za koje svako 11. jula mora upitati jesu li i oni preživjeli.

Još od aprila Munir Habibović, predsjednik ovog pododbora, skupa s Muhizinom Omerovićem i Hasudinom Mustafićem, redovno je bio na trasi kojom trebaju proći učesnici „Marša mira“, kako oni koji kreću iz Nezuka tako i oni iz Žepe, brinući se i provjeravajući ispravnost svakog metra koji će prijeći.

Za tri dana, koliko je trajao „Marš mira“, kažu njegove kolege, Munir je morao znati za  raskrvarene žuljeve, povišen pritisak, aritmiju i dehidraciju… svakog učesnika, ali i o tome  ko možda nije imao dovoljno hrane, ili se nije snašao za smještaj. Za sve to vrijeme malo je ko znao da je Munir sve ovo izdržao s „hafifnom kičmom“, koju je operirao prošle godine.

U Potočare je preksinoć ušao, kako nam je priznao, „mrtav a hodam“. Bez obzira na umor, bio je prezadovoljan što je marš protekao bez ijednog incidenta, a posebno što su njegovi učesnici pokazali dostojanstvo i u svijet poslali sliku da genocid u Srebrenici nikad neće biti zaboravljen. Prema vlastitom priznanju, dok bude živ, radit će na organizaciji „Marša mira“.

Autor: A. H. Avaz.ba