Dr. Mustafa ef. Cerić o Srebrenici: Srpska agresivna subverzija ubija zdravu bosansku pamet

Nepodnošljiva je agresivna srpska subverzija protiv dokazanog i pravosnažno osuđenog Genocida nad Bošnjacima u i oko Srebrenice od međunarodnog suda u Hagu.

Najava sramnog srpskog negiranja Genocida uoči Dženaze u Potočarima je najogavnije ruganje žrtvama Genocida dosada. Očito je da u tom bestidnom bezobrazluku negiranja i ismijavanja boli i patnje bošnjačkih žrtava Genocida sudjeluju svi Srbi i oni koji nemaju ništa ljudskog u sebi kao i oni koji se ponekad prikazuju i pokazuju da u sebi imaju nešto ljudskog. Ako nije tako, onda neka se Srbi koji imaju ljudskog u sebi jasno i nedvosmisleno oglase, neka osude i neka odmah i bezuvjetno zaustave agresivnu srpsku subverziju protiv negiranja i omolovažavanja Genocida u i oko Srebrenice protiv Bošnjaka.

Nažalost, bosanska zdrava pamet se sporo pali, a bosanska aktivna volja se sporo budi. Sada je svima jasno da se nije smjelo dozvoliti da načelnik Srebrenice bude čovjek koji nema u sebi ljudskosti. Koji je u ime srpske politike odabran da ćorluči žrvama Genocida uz blagoslov Beograda. Izbor srpskog načelnika za Srebrenicu je samo početak srpske priče o negaciji Genocida u i oko Srebrenice. U stvari, krajnji cilj srpske politike je da se napravi inverzija tako da bošnjačke žrtve Genocida budu krive zato što su žive, a srpski džellati da budu slavni zato što sramni.

Zašto srpska politika to radi? Radi zato što srpska politika ne priznaje silu zdravog argumenta. Srpska politika priznaje samo argument bosanske moralne sile, bosanske nedvosmislene odlučnosti i bosanske nepotkupljive hrabrosti. Onoga trenutka kad primjeti da toga Bošnjacima fali, srpska politika pravi inverziju oko Genocida. A toga Bošnjacima danas zaista fali. Fali im “moralna sila”, koju su nekad imali; fali im “nedvosmislena odlučnost”, koja ih je nekad krasila; fali im “nepotkupljiva hrabrost”, koje su se nekad držali.

Bošnjaci danas kao da su se pogubili. Izgledaju umorni od svega a najviše od samih sebe. Bave se sami sobom bez jasnog cilja. Vrte se u krug oko pitanja koja im ubijaju duh i vrijeđaju dušu. Nisu ni jasni ni glasnu u svojim duhovnim i političkim porukama. Tihi su. Boje se da pričaju čak i među sobom. A to je prvi znak za uzbunu. Jer, bez slobode mišljenja i govora nema napretka. Volio bih da vidim da se svakog petka sa džume-namaza na Musalli u Potočarima od sada pa do Sudnjeg Dana šalje jasna i glasna poruka o Genocidu nad Bošnjacima… Volio bih da vidim da svi hatibi u domovini i dijaspori naizmjenično održe hutbu i imame džumu-namaz na Musalli u Potočarima… To je moguće ako ima volje i odgovornosti kod onih koji su svjesni da Islamska zajednica nije samo vezifa (zapsljenje), već i risala (misija)…

Dakle, ne smijemo dozvoliti da nam ubiju bosanski duh, niti da nam nište bošnjačku dušu. Moramo svi upaliti naše duhovne senzore i očistiti naše političke vidike. Moramo se prestati međusobno nadmetati na štetu šehidske časti i bosanske slobode. Moramo biti jasniji i glasniji da svijet čuje šta hoćemo. Ne smijemo se povlačiti u mišije rupe. Mnogo je važnije da se mi unutar samih sebe dobro razumijemo po bitnim pitanjima za naš opstanak, nego da se u svemu razumijemo s ljudima izvana. Srpska politika nas udara izvana zato što smo postali slabi iznutra. Kad smo mi snažni iznutra, srpska politika nam ne može ništa izvana. To treba da nam bude poruka i pouka u vezi sa srpskom negacijom Genocida.

Ovu poruku moramo čuti!
Ovu pouku moramo naučiti!
Nema drugog puta, osim Pravog Puta!
Do uspjeha na Ovome i spasa na Drugome svijetu!

Izvor: Saff.ba