“EH MOJE DIJETE, MOJA MAJKA JE TROJE DJECE ZA SVOG ZIVOTA UKOPALA, A JEDNO JE SVOJOM KLETVOM U MEZAR ODVELA.”

Skoro sam bila kod svoje nene Sehide i tako smo se, izmedju ostalog, dotakle teme oko djece i kako su danasnja djeca dosta nemirnija u odnosu na prijasnje generacije te kako je nerijetko situacija da majka vrisne ili zagalami na dijete, a nekad se pribjegne i ponekoj batini kako bi se dijete smirilo i “dovelo u red”. Kazem ja neni kako sve mogu, i da vristim i da galamim jako na njih, pa nekad i pruticem po nozicama da ih udarim kako bih im skrenula paznju na ono sto nije uredu, ali da nikako ne mogu da ih kunem. Ako je ovo kletva, onda ih kunem ovim rijecima:”Da Bog da hajirli bili” ili ” Da vas Allah uputi na pravi put”.

Sjedi nena Sehida i rastuzi joj se lice, te sjetno rece: “Eh moje dijete, moja majka je troje djece za svog zivota ukopala, a jedno je svojom kletvom u mezar odvela.” Gledam ja u nenu i strah me neki obuze, jer mi to nena nikad nije ranije govorila. Mozda nije smjela, mozda se stidjela, mozda se toga nije htjela prisjecati, a mozda je smatrala da sam premlada da znam tako nesto, ali eto, sad sam i sama majka pa cu to razumjeti. Kaze ona, kako je njena starija sestra tada imala 7 godina i dugu zlatnu kosu, koju nije voljela da ceslja. I jedne prilike joj je majka onako ljuta i nakon sto je umorna dosla iz njive, a djevojcica je nesto nije poslusala, u naletu bijesa rekla:” Da Bog da te mrtvu pocesljali!”

Subhanallah! Da Allah oprosti.

I tacno sedmi dan poslije te kletve, djevojcica je bez ikakvog razloga pala na njivi i nikad se vise nije probudila. Nigdje se nije udarila, samo se srusila na travu i preselila. Zaista su je dok su je gasulile zene, one lijepo pocesljale i pustile njenu lijepu kosu po njoj. Da Allah sacuva.

Ostala sam skoro nijema od soka dok je to nena sa suzama u ocima pricala. Toliko me to potreslo i natjeralo da se preispitam. Ne dao Allah takvo iskusenje sam u sebi mislila. Ubrzo smo krenuli kuci, a ja sam sve vrijeme o tome mislila. Pomislila sam kako je tu kletvu ona rekla onda kad je Allah primao dove i tako i to primio. Ne zelim ni da mislim koliki je taj teret toj mojoj praneni kasnije bio na dusi kad je znala da je ona svojom kletvom bila sebeb smrti vlastitog djeteta.

Molim Allaha da nas bijes i izliv tog bijesa ne bude razlog da kazemo sta ruzno za nasu djecu. Molim Ga da ne kunemo nasu djecu losim, vec da nam i u kletvi bude dova da budu bolji i da ih Allah uputi na pravi put jer nikad ne znamo kad nam Allah tu kletvu ili dovu moze primiti. Bolje da nam dusa bude mirna, nego da se kasnije kajemo zbog nesrece koju smo same sebi nasim jezikom nanijele.

Ne kunite svoju djecu, vec dovite za njih. Ne zaboravite, sreca vase djece je i vasa sreca.

Da nam Allah svima oprosti ako smo nekad nesto ruzno rekle djecu u naletu bijesa, a isto tako Ga molim da nam jezik sveze u nasem naletu bijesa.

N-um