FOTO Čudo u Hercegovini: Munara tri i po stoljeća prkosi vremenu i ratovima

Iako je prošlo skoro tri i po stoljeća od njene gradnje, munara u selu Kazanci, smještenom dvadesetak kilometara od Gacka i svega dvjestotinjak metara vazdušne linije udaljenog od Crne Gore, ostala je i opstala uprkos svim ratovima i zubu vremena i svjedok je da je tu nekada postojala džamija Osman-paše Kazanca, bosanskog vezira iz 1683. godine.

 

Bez obzira što je građena skoro prije 350 godina, na munaru visoku 15 metara se i sada može popeti stepenicama isklesanim u kamenu. Tajna opstanka munare, smatra se, leži u tome da je njen svaki kamen međusobno povezan metalnim spojnicama i zaliven olovom i zato je, vjerovatno, ostala do sada uprkos svim nedaćama u proteklim desetljećima i stoljećima.

Lokalitet gdje je bila smještena džamija, a koju je, inače, Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika BiH 2005. godine proglasila nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine, poprilično je zapušten, ali uskoro bi se i to trebalo promijeniti.

Zahvaljujući Muftijstvu mostarskom, lokalitet na kome se nekada nalazila džamija Osman-paše Kazanca bit će uređeno uz pomoć učenika Karađoz-begove medrese iz Mostara, koji će se ubuduće koristiti kao mjesto za održavanje historijskih časova, ali i kao arheološki lokalitet za posjete učenika, studenata i turista.

Također, na munaru džamije bit će postavljena ploča na kojoj će se navesti osnovni podaci o džamiji i njenoj historijskoj ulozi u tom mjestu, ali i širem prostoru.

– Objekti bitni za identitet Bošnjaka –

“Muftistvo mostarsko posvećuje veliku pažnju našoj kulturnoj baštini, poseno historijskoj. Tokom nedavne posjete delegacije Muftijstva mostarskog sa Salemom ef. Dedovićem, muftijom mostarskim, na čelu, dobili smo radosne vijesti koje se tiču ove džamije. Ona je 2005. godine proglašena nacionalnim spomenikom BiH. Međutim, Islamska zajednica Gacko nije bila u stanju odvojiti neka veća sredstva da bi napravili tu ploču i da bi izvršili konzervaciju postojećeg objekta, otkrivanja sloja zemlje, odnosno da otkrijemo gabarite džamije. Muftijin je prijedlog da s početkom nove školske godine učenici Karađoz-begove medrese kroz čas historije doprinesu tome i da postavimo tablu, ogradimo lokalitet i da u svrhu služi budućim studentima historije i ne samo njima, nego Bošnjacima da mogu crpiti i saznavati o historiji ovoga kraja”, rekao je u razgovoru za Anadolu Agency (AA) Sadet efendija Bilalić, glavni imam Medžlisa Islamske zajednice Gacko, kojem pripada i područje Bileće.

Glavni imam Bilalić navodi zašto je važno govoriti ne samo o džamiji, nego i o samim Kazancima.

“Kada sagledamo tu strašnu sudbinu ovih muslimana u Kazancima, onda možemo sagledati cjelokupnu istočnu Hercegovinu i sve ono što se dešavalo nakon rušenja ove džamije. Jako je bitno da sačuvamo ove objekte od nacionalnog i vjerskog karaktera, da saznajemo, jer bitni su u identitetu svakako Bošnjaka”, poručio je efendija Bilalić.

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika BiH u podacima koje je koristila za proglašenje objekta nacionalnim spomenikom BiH navodi da je džamija u Kazancima bila smještena u plodnome dijelu sela Kazanaca, nedaleko od izvora pitke vode Oko i Stubanj. Sa izvora Stubanj, koji se još naziva Pašino vrelo, bila je dovedena voda u šadrvan ispred džamije.

O džamiji u Kazancima ima vrlo malo povijesnih podataka. Osmanska vlast je na području Gacka i okolnih mjesta uspostavljena 1465. godine. Kazanci s okolicom su bili u sastavu raznih kadiluka: fočanskog, cerničkog i gatačkog.

Džamija u Kazancima je zadužbina Osman-paše Kazanca, koji je rođen u Kazancima 1620. godine. On je 1675. imenovan vezirom u Šamu, a 1683. godine je postao vezir u Bosni.

Navodi se da je u rodnome mjestu Kazancima Osman-paša 1675. godine sagradio džamiju, mekteb, medresu i šadrvan. U Kazancima je stalno bio stacioniran izvjestan broj vojnika koji su čuvali pašine konake i muslimanske kuće od napada uskoka i hajduka.

Za vrijeme Kandijskog rata, a i poslije njega, Mlečani su stalno upadali na bosanski teritorij, prodirući u istočnu Hercegovinu sve do Gacka sa uskočko-hajdučkim četama čija je glavna baza bila u Perastu. Brojne hajduke i uskoke Mlečani su našli na prostoru Crne Gore. Plaćali su ih, hranili i obučavali.

Kotorski providur Antonije Zeno je 1684. godine angažirao Baju Pivljanina, davši mu oružje, opremu i hranu, koji je skupio 700 hajduka iz Crne Gore i napao selo Kazance. Oni su do temelja spalili naselje, razorili džamiju, medresu, kule i dućane, zadužbine koje je sagradio Osman-paša u Kazancima. Tom prigodom je ubijeno mnogo muslimanskog stanovništva, a preostale muslimanske obitelji su izbjegle i naselile se u obližnja mjesta.

Od objekata iz osmanskoga doba u Kazancima su ostali samo munara do šerefe, temelji džamije i džamijski harem u kojem nema nišana. Ovo su podaci do kojih je došla Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika BiH o džamiji u Kazancima i historiji samog mjesta.

– Zla kob natjerala mještane da vraćaju kamen od džamije –

O džamiji Osman-paše Kazanca, kao i samog mjesta Kazanci, razgovarali smo i sa Sadetom efendijom Bilalićem, glavnim imamom Medžlisa Islamske zajednice Gacko, kojem pripada i područje Bileće.

“Nalazimo se ispred ostataka džamije Osman-paše Kazanca, u literaturi spominjan i kao Osman-paša Hercegovac, koji je bio jedna istorijska ličnost u Osmanskom carstvu. Ostalo je zabilježeno da su njegovi korjeni iz ovih krajeva. Nažalost, često se spominje da je to na samoj granici Crne Gore. Ali, trebamo znati da, ne tako davno, sve do Nikšića, odnosno Onogošta, ovo je bila stara Hercegovina. Spletom okolnosti, ona se sada nalazi na samoj granici i svojstveno je tome da je svojataju i pravoslavna religija i islam, upravo zbog njenog vakifa. No, prema nekim istraživanjima Osman-paša Kazanac nije izgradio samu džamiju. On je njezin obnovitelj, jer 1683. godine, kada je imenovan za bosanskog valiju, on je, pored ove džamije, podigao i medresu, mekteb, bio je tu šadrvan”, kaže efendija Bilalić.

Da bi shvatili taj period, navodi efendija Bilalić, trebamo imati na umu Morejski rat između Mletačke republike i Osmanskog carstva, koji je trajao od 1674. do 1699. godine, te da je cijeli Hercegovački sandžak, nažalost, tada doživio jedan urbicid.

“U tom pogledu, te urbane sredine su se trebale razvijati u općedruštvenom smislu, da izrastaju iz sela i varošica u urbane sredine. A, poznati vakifi širom BiH uvijek su pored džamija gradili i mektebe, odnosno škole, česme i onda je to prerastalo u naselja. Morejskim ratom je prekinuta urbanizacija tih hercegovačkih kasaba. Jedna od njih su i Kazanci. U tom ratu Mlečani su koristili i bokeljske hajduke i poznat je harambaša Bajo Pivljanin koji je popalio to selo. On nije uspio pobjeći, ubijen je. Od tada više muslimani ne žive u ovom mjestu, niti je ova džamija više imala funkciju”, ističe efendija Bilalić.

Zabilježeno je, kaže efendija Bilalić, da tada džamija u Kazancima nije porušena, već da je zapaljena. Međutim, zub vremena i ratovi su ovuda “tutnjali” i nju su, nažalost, razgradili.

“Postoji među stanovnicima kazivanje da su pojedini mještani ugrađivali kamenje u svoje štale ili kuće i da su pojedine porodice dobivale tu neku zlu kob da nisu imale muškog nasljednika, da je stoka ugibala i onda su vadili to kamenje i donosili ovdje pred džamiju. Međutim, može se vidjeti sasvim jasno da još uvijek kamenje te džamije ugrađeni u objekte pored u selu”, kaže efendija Bilalić.

– Munara bi sada koštala sto hiljada KM –

I efendija Bilalić govori za Anadolu Agency o važnosti i specifičnosti džamije Osman-paše Kazanca, a posebno njene munare koja je opstala i do danas.

“Istraživanje govori da je vakuf sultana Sulejmana Veličanstvenog, jer, obzirom na značuj, u to vrijeme džamije su se gradile po deset do 15 godina. Traženi lokaliteti iz kojeg je vađen i tesan kamen i to je iziskivalo i vrijeme i novac. Opstanak munare do sada dovoljno govori koliko su neimari ove džamije bili kvalitetni. Prema nekoj gruboj procjeni, kada bi sada izgradili ovakvu munaru, sa ovakvim materijalima, koštala bi preko 100.000 KM. Džamiju nije mogao svako graditi. Drago mi je da se sada naši pojedini historičari bave istraživanjem tih naših ljudi, porijeklom iz BiH koji su imali značajne uloge u Osmanskom carstvu i obzirom da su to bile veoma važne ličnosti, njihovo kretanje i u službi i u društvu, njihove aktivnosti su se pratile, i tako da ćemo u vremenu koje dolazi dobiti daleko jasniju sliku i ulogu Osman-paše Kazanca”, navodi efendija Bilalić.

Ono što znamo sa sigurnošću, navodi efendija Bilalić, jeste da je Osman-paša Kazanac isto bio vakif jedne džamije u Nudolu koje sada takođe nema.

Interesantno je da je Osman-paša Kazanac izgradio i pravoslavnu crkvu u selu Kazanci u kojoj se i sada obavlja vjerska služba.

Kada je u pitanju selo Kazanci, u neposrednoj blizini ostataka džamije Osman-paše Kazanca nalazi se i mezarje, ali i pašin šadrvan koji je i sada aktivan.

(Bportal.ba)