Mjesto gdje su se nekada dočekivali iftari: Da li ste čuli za čardak, pećinu i turbe na Šejhovoj koriji?
Šetajući Darivom do Kozije Ćuprije ili vožnjom od Pala prema Sarajevu, teško je ne primijetiti neobično turbe na vrhu brdašca na lijevoj obali Miljacke, preko puta visokih stijena koje su omiljene sarajevskim alpinistima.
.JPG)
Ovo turbe, koje se nalazi na mjestu po imenu Šejhova ili Šehova Korija, udaljeno je oko kilometar istočno od nekadašnje Isa-begove tekije, ali mnogi o njemu, pećini i čardaku koji se na tom mjestu nekada nalazio ništa ne znaju.
Mufid Garibija, sarajevski arhitekta i dobar poznavalac historije grada objašnjava da su baš na tom prekrasnom brdu koje se spušta na obalu Miljacke, nekadašnje sufije i šejhovi napravili prvo svoj čardak, koji su koristili za vjerske potrebe i druge manifestacije odnosno događaje tadašnjeg Zlatnog dola, a današnjeg Sarajeva.
– Još prije nego što utemeljitelj Isa-beg Ishaković postavi temelje našeg grada, i prije nego sagradi Carevu džamiju i na Bentbaši zaviju, u tadašnjoj dolini koja se zvaše Zlatni do živjeli su muslimani. Njima vjeru donesoše putujuće sufije, koje su sa svojim ponašanjem plijenili i daavet činili. U takvoj atmosferi, prije gradnje samo tekije koja nastade 1457-58, derviši tj. sufije dolazili su u ovu dolinu i okupljale se ovdje. Sufije, odnosno derviši, bili su avangarda koju su cijenili tadašnji stanovnici ove doline. Uglavnom su to bile Mevlevije, pa nije nimalo čudo što baš tu u blizini, Isa-beg Ishaković osnova prvu sarajevsku tekiju, i to onu mevlevijskoga reda. Ne zna se tačno godina gradnje tog čardaka, a ni njegovo rušenje. Vjerovatno je nestao dolaskom Eugena Savojskog koji je popalio cijelo Sarajevo, kao i cijeli ambijent Bentbaše – priča Garibija.
U tom prostoru Šejhove korije i tog čardaka, kako kaže, znali su se organizovati i teferiči, gdje su tadašnji esnafski šegrti bivali unaprjeđivani u kalfe, a kalfe u majstore. Taj proces se zvao “kušanme“.
– Mimo toga ovdje se odvijala i proslava povodom dočeka proljeća ili Sultan nevruz, kada se ujedno obilježavalo i rođenje hazreti Alije, a nekada su se tu održavali i dočekivali iftari – pojašnjava Garibija.
U samom podnožju, u neposrednoj blizini Korije, nalazila se i mala pećina koja se i danas može vidjeti, a korištena je za četrdesetdnevno zatvaranje i osamu sufija i njihov duhovni napredak. Tu bi šejhovi iz mevlevijske tekije slali derviše kada bi došlo vrijeme za taj duhovni iskorak.
– Za tehničke potrebe koristila se voda iz Miljacke, koja tada bijaše čista i puna pastrmke. Za piće je uzimana voda iz vrela Ebu-hajat, ili “Vode života“, koju su koristili i pili ne samo stanovnici, nego i sufije. Vjerovalo se da je to sveta voda, a stare Sarajlije i danas posjećuju taj izvor sakriven od javnosti – kaže Garibija.
Povodom nedavnog raščišćavanja cijele pozicije Šejhove korije, Sarajlijama su se pokazali i kameni ništani, odnosno željezno turbe locirano na samom vrhu Šejhove korije.
– Malo je poznato da su tu ukopani šejhovi Ahmed i Abdul-Mahmut. Oba nišana su identična, a završnica nišana je mevlevijski ćulah sa sarukom. Obilazak tih nišana a danas turbeta bio je stalan. Posebno su derviši zijaretili ova dva mezara, a i građani, vjerujući u njihovu svetost. Kasnije će nove generacije, u prošlom stoljeću, napraviti otvoreno metalno turbe kako bi dali veći značaj ovim šejhovima – pojašnjava vrsni poznavalac Sarajeva.
Taj vjerski i intelektualni ansambl oko tekije na Bentbaši, bio je uljepšan sa prvom kafanom u Evropi poznatom kao Šabanova kahva, gdje su se mimo sufija i građana okupljali i zvaničnici. Naredna nadgradnja bijaše i Mevlevijski most, a u neposrednoj blizini bijaše i musafirhana sa imaretom, kao i sa bentom tj. branom po kom je cijeli kraj dobio naziv Bentbaša.
Turbe i čardak na Šehovoj koriji, pećina, tekija na Bentbaši i vrelo Ebu-Hajat bili su dio jedne sufijske cjeline, odnosno kompleksa.
Cijela ova kompozicija je nažalost nestala, a kako navodi Garibija, ostala su samo sjećanja i zijareti mezara dva Fatihova askera i mevlevijska šejha, izvor-Ebu hajat i pećina sa drvenim vratima u podnožju Šejhove korije.
faktor.ba