Vikat ćemo za dom spremni dok ne padnemo u nesvijest od gladi, kome smeta nek’ kupuje karte i bježi

U roku je odmah reagirao premijer Plenković i rekao kako je zatražio od hrvatske veleposlanice u Ljubljani Vesne Terzić da ispita koji su razlozi zabrane jer njemu ne pada na pamet nijedan. Ni predsjednica Kolinda Grabar Kitarović nije gubila vrijeme. Objavila je kako je razgovarala sa slovenskim predsjednikom Borutom Pahorom i rekla mu kako je glazba tu da spaja ljude, a zabrane su kontraproduktivne. U roku 24 sata stigla je i reakcija ministrice kulture Nine Obuljen Koržinek, koja je izjavila kako su argumenti kojima su mariborske vlasti zabranile Thompsonov koncert “neuobičajeni”.

“Neuobičajeni” argument kojim su mariborske vlasti objasnile zabranu je, inače, da su zaključili kako bi “u slučaju izvršavanja kaznenih djela na koncertu bila počinjena veća šteta nego da se sama priredba zabrani”. Slovenska policija procijenila je da je koncert sigurnosni rizik, a mariborske vlasti objavile su kako tu procjenu smatraju “vjerodostojnom”, kao da usput žele malo ‘vaditi mast’ našem premijeru kojem je to bila omiljena riječ u kampanji.

Svastike? U čemu je problem?

Ovo nije prva zabrana Thompsonova nastupa u zemlji-članici Europske unije, zajednice utemeljene na antifašizmu koja čak i svoj rođendan slavi na dan pobjede nad nacističkom Njemačkom. Pjevaču koji je svojedobno snimljen kako na nekom tulumu pjeva “Jasenovac i Gradišku staru”, onu pjesmu u kojoj rijeka Neretva nosi puno mrtvih Srba prema Jadranu, i koji se i danas na svakom nastupu publici obrati sa “starim hrvatskim pozdravom”, već su zabranili nastupe u Njemačkoj, Austriji, Švicarskoj i Nizozemskoj.

Ono što je jedino novo u ovoj priči je količina i brzina reakcija iz državnog vrha. Na stranu sad taj Thompson i to što ta Europa nikako da shvati da neki Hrvati, eto, jednostavno vole vikati da su spremni za dom. Bit će da im je argument kako je svastika tisućljećima bila simbol zdravlja i sreće prije nego se svidjela Hitleru, pa je svejedno sada ne smiješ nacrtati na javnom mjestu ako ne želiš u zatvor – osim ako ne živiš u Hrvatskoj, naravno, jer ovdje i svastike stoje na zidovima brojnih zgrada godinama, pa čak i desetljećima, dok ih organi reda milo gledaju. Pa zaboga, nije to ćirilićna ploča da se mora odmah maknuti!
Stežemo remen rupicu po rupicu

Kada su, zapravo, premijer, predsjednica i nadležni ministar/ministrica tako brzo reagirali na neki događaj? Koliko im je trebalo da uopće kažu nešto o Agrokoru, a kamoli da predlože i neki konkretan potez, kao što je, na primjer, naputak premijera veleposlanici u Sloveniji da se pozabavi slučajem ili predsjedničin razgovor s Pahorom o Thompsonu? A to je nešto što se zaista tiče većine hrvatskih građana, za razliku od koncerta prebogatog pjevača koji ne voli plaćati porez.

Ali da, u zemlji u kojoj nikako da završi Drugi svjetski rat, par dana prije izbora vjerojatno se korisnije baviti Thompsonom nego nečim što od glasača zahtijeva nešto složenije misaone procese. Karl Marx rekao je kako svaki narod ima onakvu vlast kakvu zaslužuje, a Hrvati su definitivno dokaz te teze.

Nema veze što stežemo remen rupicu po rupicu, važno je da imamo Thompsona i nemamo ćirilićne ploče. Vikat ćemo “Za dom spremni” dok ne padnemo u nesvijest od gladi! Kome se to ne sviđa, široko mu polje. Linije za Njemačku i Irsku idu svaki dan.

(100posto.hr)