Istine i obmane: Ključne činjenice o akcizama koje trebamo znati
Protivnici usvajanja izmjena Zakona o akcizama, kojima je predviđeno povećanje akciza za 15 feninga po litru goriva, uporno zaboravljaju jednu veoma bitnu stvar.
Usvajanjem ovih izmjena za BiH će biti oslobođeno oko tri milijarde KM kredita pod izuzetno povoljnim uvjetima, koji će biti namijenjeni za izgradnju novih i obnovu postojećih puteva u BiH.
Umjesto toga, uporno ističu da će povećanje akciza dovesti do povećanja cijena goriva što bi, prema njihovom scenariju, trebalo dovesti do lančane reakcije poskupljenja svih ostalih proizvoda i usluga. Time bi se, kako neprestano ponavljaju, dodatno ugrozio ionako loš životni standard stanovnika BiH, piše Faktor.
Međutim, stvarnost je nešto drugačija. Prije svega, povećanje akciza za 15 feninga po litru goriva ne bi moralo dovesti po automatizmu i do povećanja cijena goriva. Prema procjenama stručnjaka, u postojećim cijenama goriva postoji dovoljno prostora koji dozvoljava da distributeri gorivom dio ovog povećanja akciza preuzmu na svoj teret. Drugim riječima, u tržišnoj utakmici za potrošače, distributeri ne moraju povećati cijene goriva za 15 feninga po litru, nego to povećanje može biti znatno manje.
Druga stvar je što bi, čak i ako dođe do povećanja cijena goriva za 15 feninga po litru, te cijene i dalje bile ubjedljivo najniže u regionu.
Napokon, povećanje cijena goriva ne mora značiti i automatsko poskupljenje ostalih proizvoda i usluga. Ilustracije radi, cijene goriva u posljednjih nekoliko godina varirale su i do 25 posto. Tako je dizel gorivo u protekle tri godine sa 2,4 KM po litru pojeftinilo na 1,79 maraka. Pri tome su cijene proizvoda i usluga uglavnom stagnirale, ili su eventualno povećane u određenom omjeru. To znači da cijene goriva i nisu ključni faktor pri formiranju cijena ostalih proizvoda i usluga.
Kritizeri usvajanja izmjena Zakona o akcizama navode i da novac koji će biti utrošen u cestogradnji zapravo predstavlja nova zaduženja koje će vraćati buduće generacije. Ono što ne spominju je da nijedna država na svijetu ne gradi autoputeve bez zaduženja, odnosno isključivo iz budžetskih sredstava. Krediti su u većini država osnovni izvor novca za cestogradnju.
Osim toga, krediti koje uzima BiH su izuzetno povoljni. Radi se o kreditima sa dugim rokom vraćanja, sa grejs periodom u trajanju od pet do šest godina, te uz kamatnu stopu od jedan do dva posto.
Zahvaljujući dosadašnjoj politici zaduživanja, BiH je najmanje zadužena zemlja u regionu, sa izuzetno povoljnom strukturom duga. Oko 83 posto ukupnog vanjskog duga BiH otpada na dugoročne kredite sa kamatnom stopom od 0,8 do 1,7 posto. Prosječna zaduženost BiH po glavi stanovnika iznosi 1.570 eura, odnosno oko 3.150 KM, a ukupan dig je oko šest milijardi eura, odnsono oko 12 milijardi KM.
Primjera radi, Srbija je dužna oko 50 milijardi KM, a Hrvatska oko 80 milijardi KM. Pretvoreno u dug po glavi stanovnika on u Srbiji iznosi oko 7.200 KM, a u Hrvatskoj oko 17.800 maraka. Čak je i strukturas kredita izuzetno nepovoljna, jer su te države uzimale uglavnom kratkoročna zaduženja sa kamatom od tri do 6,5 posto.
Protivnici akciza, svjesno ili ne, ne spominju da će ovi krediti dovesti do masovnog zapošljavanja ljudi u BiH i na taj način će veliki broj stanovnika BiH konačno stabilizovati svoje egzistencijalne prilike, jer će konačno početi dobijati redovnu plaću, a svoje radno vrijeme provodit će na radnim mjestima, a ne protestvujući ispred upravnih zgrada firmi u kojima us zaposleni, ili ispred institucija.
Neka kao primjer posluži sljedeći podatak. U okviru prošlog investicionog ciklusa izgradnje autoputa na Koridoru Vc, na izgradnji nešto više od 40 kilometra saobraćajnice direktno je bilo angažovano oko 5.000 radnika.
Novcem koji bi bio oslobođen usvajanjem izmjena Zakona o akcizama bilo bi građeno novih 154 kilometra autoputa. Svako ko je završio osnovnu školu lako može izračunati koliko bi radnika trebalo biti zaposleno na izgradnji autoputa na Koridoru Vc u okviru novog investicionog ciklusa.
Pri tome treba znati da, prema međunarodnim standardima, svako novo radno mjesto u građevinarstvu za sobom povlači i zapošljavanje osam do 10 radnika u pratećim industrijskim granama. Jer neko mora proizvoesti kamen, cemenat, katran, cijevi, asfalt, ograde, pa čak i hranu, koji se potroše na gradilištima.
I nije tačno da će koristi od akciza imati samo stanovnici BiH koji žive na potezu Svilaj-Doboj-Zenica-Sarajevo-Mostar-Bijača, odnosno duž trase Koridora Vc.
Spomenuti krediti namijenjeni su i za izgradnju ili obnovu magistralnih, regionalnih i drugih cesta u cijeloj BiH. Trebalo bi biti izgrađeno 89 kilometrara novih magistralnih cesta, na dionicama Stolac-Neum, preko karaule i u drugim dijelovima BiH. Na 106 kilometara putnih pravaca gradile bi se treće, takozvane spore trake, u oba smjera, a najviše bi ih bilo izgrađeno na prostoru Krajine, oko 72 kilometra. Gradit će se čak 13 obilaznica, oko Tuzle, Mostra, Kalesije, Bugojna, Cazina i drugih gradova u BiH.
Očigledno, ovim kreditima bi bila “pokrivena” cijela država, odnosno sve njene geografske cjeline i niko ne bi bio “zakinut” za svoj dio kolača. A protivnici izmjena Zakona o akcizama, o tome vrlo tvrdoglavo i vrlo glasno šute.
(Bportal.ba)