BiH: Rat koji se nije završio

Štampa na njemačkom osvrće se na 25 godina od izbijanja rata u Sarajevu i BiH. Jedna Sarajka priča: Izašli smo na ulice i tražili da se zaustavi ludilo. Vikali smo da ne želimo da nas zatvaraju u nacionalne torove.

Momenat kada je rat ušao u njen život Benita Islamović nikada nije zaboravila. “Atmosfera straha” vladala je 5. aprila 1992. u Sarajevu. Ova 55-godišnjakinja se prisjeća dana kada su stanovnici ovog grada uzaludno pokušavali da zaustave rat. “Željeli smo zaustaviti ludilo”, kaže ova krhka bibliotekarka, pojašnjavajući zašto je toga dana sa svojim suprugom i stotinama hiljada zabrinutih građana izašla na ulice i krenula u pravcu Skupštine. “Zvižducima smo propraćali borbene avione koji su kružili iznad naših glava. Vikali smo da hoćemo mir i da ne želimo da nas zatvaraju u nacionalne torove, piše DW.

U Hrvatskoj je od 1991. bjesnio rat. Iako su zabrinuti građani Olimpijskog grada u prvim danima aprila dobijali vijesti o prvim masakrima u Bijeljini, JNA je noć ranije zauzela aerodrom u Sarajevu, Benita i dalje nije mogla da povjeruje u prijeteći scenario nadolazaćeg rata i višegodišnju opsadu. “Stoljećima je Sarajevo bilo multietnički grad. Nisu samo porodice bile pomiješane već i gradske četvrti, firme, radni kolektivi. Niko nije razmišljao o tome da li je onaj drugi Srbin, Hrvat, Musliman, Rom ili Jevrej.

Više od 11.000 ljudi je ubijeno tokom skoro četvorogodišnje opsade Sarajeva. Nekadašnjom “Alejom snajpera” odvija se bučan automobilski saobraćaj. Sa okolnih brda je JNA i srpska vojska teškom artiljerijom gađala grad. Sa nebodera na Grbavici su snajperisti uzimali na nišan stanovnike Sarajeva. “Kada im je bilo dosadno i kada im se ne bi ukazala nikakva meta, satima su gađali saobraćajne znakove”, kaže Benita. Izrešetana vješalica još uvijek podsjeća na inferno svakodnevne paljbe.

Njena zgrada u Hrasnom ležala je na ničijoj zemlji između linija fronta. Skoro četiri godine su snajperi sa brda iznad stadiona Grbavica gađali po Benitinoj ulici. “Kada kreneš na posao, ne znaš da li ćeš se vratiti. Svaki put kada izađeš si se pitao hoće li snajperista baš tebe uzeti na metu i da li će granata biti ispaljena na cestu koju upravo prelaziš”, prenosi Zeit Online.

Olimpijski grad Sarajevo i ono što će uvijek ostati

Švajcarski Tages Anzeiger piše kako su sjećanja na Olimpijske igre u Sarajevu još svježa ali da ih kvare slike razorenih i opustošenih borilišta. Opisuje grad u kojem se život odvija normalno i skreće pažnju da samo jedna stvar ukazuje na suludi rat. “Umjetnici su crnom smolom obilježili mjesta na kojima su stanovnici ubijeni gelerima granata. “Ruže Sarajeva” treba da podsjete kako je smrt bila svakodnevica. Sarajevo, grad sa džamijama, crkvama i sinagogom bio je oličje multietničkog suživota.”

Autor teksta ukazuje i da je njegovo sjećanje na Olimpijadu i na puno snijega koji je počeo padati noću i tako poremetio cijeli program ZOI-ja bilo lijepo. “Reportaža o današnjem Sarajevu koju sam vido u magazinu me je na to sve podsjetila. Ali između Olimpijade i današnjeg trenutka leži rat. Jedan reporter, koji je nedavno posjetio grad, napisao je da brda Sarajeva, na kojima su se održavala takmičenja u alpskim disciplinama, izgledaju bijela kao da je na njih pao svježi snijeg. Ali bjelina koju reflektira sunce ne dolazi od snijega već od nadgrobnih spomenika hiljada ubijenih ljudi. Na njima se mogu pročitati uvijek iste brojke: 1992, 1993,1994 i 1995.

fokus.ba