“Karadžić je bio strašna kukavica, on i Krajišnik o svemu su odlučivali i u ratu profitirali”

Odlučivali o svemu

Za muke naroda, kaže ona, skoro da nisu marili, a Karadžić je tih godina često znao da kaže: “Neka narod ide u p.m.”.

– Njih dvojica su odlučivali o svemu i iz svega profitirali. Najpouzdanije i detaljne podatke o njima dobila sam od njihovog saradnika Miloševića. On mi je rekao da se Krajišnik i Karadžić bave švercom, da brat jednog drži granicu prema Crnoj Gori, a da je brat drugog na graničnom prijelazu Rača. Na to sam mu samo rekla: “A to ste im sve vi omogućili” – kazala je Plavšić.

Prema njenim riječima, Krajišnik je bio finansijski moćan čovjek.

– Ljudi su mu vjerovali i kad je trebalo nešto da se završi za nekog u to ratno vrijeme, govorilo se: “Idi kod Mome”. Sjećam se da sam ga upoznala 1990. na Aranđelovdan, i to na slavi kod Karadžića. Bio je neprikladno obučen, čudan, mračan čovjek, još sa onim obrvama…” – rekla je Plavšić.

Ističe kako je presuđeni ratni zločinac Radovan Karadžić “strašna kukavica”.

– Nisam vidjela krupnijeg čovjeka, a veću kukavicu. Sjedili smo jednom na Palama kad se zapucalo, bilo nas je dosta, ali je on jedini skočio i sakrio se iza ormana. Mi ostali se nismo ni pomakli. Na kraju je ispalo da su svatovi zapucali. A to da je kukavica pokazao je i skrivanjem od Haaga – rekla je ona.

Dotakla se i ubistva bivšeg srbijanskog premijera Zorana Đinđića.

Slavlje uz pečenje

– Neki su uz pečenje slavili njegovo ubistvo, ali ja sam bila uplakana. Bivši predsjednik Srbije Slobodan Milošević nije tokom devedesetih godina imao riječi hvale za Đinđića, ali je ipak žalio kada je u Haagu saznao da je on ubijen – riječi su haške osuđenice Biljane Plavšić, koja se 12. marta 2003., kada je Đinđić ubijen, s Miloševićem nalazila u pritvoru u Haagu.

Također je navela da se jedan pritvorenik radovao Đinđićevom ubistvu i da je to čak slavio uz pečenje.

– Ja uplakana, a Milošević stoji pored mene i kaže: “Ne razumijem kako se neko može radovati nečijoj smrti”. Eto, i Miloševiću je bilo žao Đinđića, iako su bili politički protivnici – naglasila je Plavšić.

Inače, bivša predsjednica RS, koja je na tom mjestu 1996. naslijedila Radovana Karadžića, tokom devedesetih oštro se suprotstavila politici Slobodana Miloševića, ali ga je kasnije ipak srela u Haagu.

– Meni je Miloševića bilo žao i to sam mu tamo i rekla. Govorila sam mu da se u zatvoru ništa ne može izdržati bez vjere i Božije pomoći, ali on to uporište nije imao. Zamislite, šutirao je po ćeliji Sveto pismo koje mu je Amfilohije donio. Vidjela sam tu knjigu na podu njegove ćelije i pitam čovjeka koji mu čisti koja je to knjiga, a on mi kaže – Sveto pismo – navela je ona.

Otkrila je i da joj je Milošević devedesetih nudio novac da bi ga kritikovala, kao i da ju je, nakon što je 1998. izgubila izbore u RS, pozvao da pređe u Beograd.

– Rekao mi je: “Banja Luka je mala sredina za vas, dođite u Beograd”. Pitao me čak i da li mi trebaju kuća, kola – zaključila je Plavšić.

(Vijesti.ba / Avaz)