Teorije o nazdravljanju: Šta znači kucanje čašama i kada je nastalo
Postoje brojne teorije porijekla ovog običaja. Prva teorija govori da je sve poteklo od starih paganskih običaja. Još prije kršćanstva je postojao običaj prinošenja hrane bogovima i drugim mitskim bićima, koja je podizana uvis. Iz tog razloga se smatra da je odatle potekao i običaj nazdravljanja.
Domaćin prvi pije
Druga teorija kaže da ovaj običaj potječe iz srednjeg vijeka i to iz zapadne Evrope. Naime, na dvorovima u Evropi neprijatelji su “uklanjani” sipanjem otrova u vino. Nakon što se za ovu “tajnu” pročulo, da bi pridobili povjerenje gostiju, domaćini na velikim gozbama snažno bi sudarali svoje čaše s čašama gostiju, ne bi li im se pića izmiješala, a gosti bili sigurni da se u njihovim vinima ne krije otrov. Otuda i običaj da domaćin uvijek prvi proba vino prije nego ga ponudi gostu.
Ljepota za sva čula
U staroj Grčkoj zvuk je imao bitnu ulogu u ispijanju vina, ali samo zato što su Grci vjerovali da vino donosi duhovnost i ljepotu za sva čula pa se pored okusa, boje i mirisa kucanjem čaša stvarao ugođaj i za uši.
Antropolozi tvrde da su drevni Sumeri imali mnoge rituale vezane za ispijanje pića, ali se kucanje čašama nigdje konkretno ne spominje.
U starim germanskim plemenima su se kucali čašama prije svakog ispijanja ne bi li uplašili duhove, a u to su vjerovali i starosjedioci Konga. Konjanici Nomadskih plemena su svoje čaše ukrašavali zvonima i ostalim predmetima koji proizvode buku ne bi li zlo držali podalje od ljudi. Na Tibetu i u dinastiji Šang običaj je također bio da se prije ispijanja pravi buka kucanjem za sreću i blagostanje.
Znak poštovanja
Japanci su poznati po tome što na opuštenijim večerama, kada nazdravljaju s prijateljima, čaše postavljaju na isti nivo, dok na poslovnim večerama onaj koji je podređen, kada nazdravlja sa šefom, u znak poštovanja svoju čašu uvijek postaviti malo niže.
Nazdravljanje danas uglavnom znači veselje i sreću, a u nekim zemljama se njime izražava poštovanje.