OVO IMA SAMO BOSNI| Srbi pomogli obnovu mekteba: Pogledajte šta su im Bošnjaci uradili zauzvrat…

“Svaki bajram u Rudom se dočekuje sa posebnom radošću, Ramazanski jer smo ispostili mjesec dana ramazana, a Kurbanski jer pokazujemo da smo spremni u ime Allaha da žrtvujemo nešto iz svog imetka koji nam je Uzvišeni dao na korištenje. Posebna čar Kurban bajrama je dijeljenje kurbanskog mesa i to je posebna prilika da se u samo dva tri dana posjete skoro svi povratnici”, priča za Klix.ba Mehrudin efendija Genjga, imam džamije u Rudom.

Efendija Genjga je u Rudo došao prije dvije godine, a s njim je Medžlis prvi put nakon 20 godina ponovo dobio imama. Rodom je iz Travnika, a s vremenom se privikao na ovdašnje običaje, saživio sa džematom, pa zajedno čekaju Bajrame, dogovaraju se o kurbanima i pomažu jedni drugima.

“Vjerski život se vidno popravlja i stalno napreduje. Centralna Bosna, iz koje ja dolazim, je tradicionalno jaka kad je u pitanju vjera, za razliku od ovih pograničnih dijelova gdje se veoma malo praktikovao islam i glavna ideja je bila u komunizmu”, priča efendija Genjga.

Rijetki povratnici

Nema mnogo povratnika u Rudo, svega tridesetak na području općine, dok su samo tri kuće u gradu. Ljeti ih na području Rudog bude mnogo više, ponekad i 200, podaci su koje dobijamo od Mustafe Bašića, predsjednika Medžlisa Iz Rudo.

“Medžlis IZ Rudo je nažalost jedino mjesto okupljanja Bošnjaka, kako u vjerskom, tako i društveno-političkom jer nemaju kapaciteta da imaju svoje predstavnike naprimjer u skupštini, pa je ovo jedina institucija koja mora voditi brigu, kako o vjerskom, tako i drugom svakodnevnom životu, povratku ili odnosu sa društveno-političkom zajednicom”, kaže Bašić.

Uz Ramazanski bajram svi koji su iz Rudog dolaze ovdje klanjati bajram-namaz.

“Medžlis je donio odluku da centralno mjesto klanjanja bajram-namaza bude u sjedištu Medžlisa u Rudom i svi smo obavezni da prisustvujemo, tako da se veliki broj članova iz Sarajeva zaputi u Rudo autima, klanjaju bajram-namaz, obiđu mezarja, prouče Fatihu i vrate se u Sarajevo. Kad je Kurban-bajram, to je teže organizovati jer ljudi imaju obavezu klanja i podjele kurbana i uglavnom namaz obavljaju u svojim džematima, pa bude manje ljudi”, kaže Bašić.

Ipak bude lijepo, kazuje, jer se vjernici okupe, čestitaju jedni drugima, počaste se kafom i baklavom…

Zajedno obnavljali mekteb

Džemat u Rudom možda ponajviše oslikava priča o mektebu u Ustibaru, malom mjestu nedaleko od granice sa Srbijom, koji su zajedno obnavljali povratnici Bošnjaci i komšije Srbi. Srbi su dobro štitili ovu svetinju od rata, a i od vremena, koliko su mogli.

Mekteb u Ustibaru kojeg su čuvali pravoslavci, a oštetilo vrijeme, komšije su zajedno obnovile pa je u avgustu ove godine i otvoren. Malom mjestu na granici svih puteva, onih koji vode prema Rudom u BiH, Priboju u Srbiji, pa i Pljevljima u Crnoj Gori, mekteb je dao život, tačnije postao simbol zajedničkog života. On im je i kafana i mehana i mjesto susreta i dom kulture, zapravo to je jedno od rijetkih mjesta na čijim će vratima Đulbo Kadić dočekati prijatelja Radojka Vilareta, kako bi odahnuli od svakodnevnih briga, znajući da su svako svojom molitvom i trudom učinili nešto dobro – obnovili mekteb.

A Ruđani ističu da ovaj primjer nije novina. Otkad je svijeta i vijeka ljudskost i tolerancija su nadilazili sve podjele. U Rudom se uvijek dolazilo na Bajrame i Božiće, komšija je bio bliži od brata u daljini, pa tako i danas.

Medžlis u Rudom već niz godina obezbjeđuje kurbane za sve povratnike.

“Kurbani se uruče na kućni prag putem džemata i džematskih odbora i to svim povratnicima koji se tamo zateknu i ostalim članovima Islamske zajednice, a i onima koji to nisu. Među tim ljudima sigurno bude i jedan broj pravoslavaca, prijatelja Islamske zajednice s kojima sarađujemo godinama. To je tako, to je komšiluk, a tako nalažu i naši propisi. Ustibar je recimo mjesto gdje je velika izmiješanost Bošnjaka i pravoslavaca. Oni žive jedni pored drugih i jedni s drugima. Kuća do kuće, dijele radosti, tegobe, blagdane…, a uručuju im se i kurbani, to je tradicija. U Ustibaru je ovaj mekteb sve, i dom kulture i skupštinska sala”, kaže Bašić.

Grade objekte i odnose

Rudo se baš zato i ističe kao primjer dobrog suživota i odnosa muslimana i pravoslavaca.

“Medžlis IZ Rudo je sa svojim rukovodstvom izgradio izuzetnu saradnju i međuljudske odnose sa pravoslavcima budući da su ih ratna dešavanja iz 1992.-1995. bila skoro sasvim razorila. Mi se držimo sunneta Poslanika a.s. kada kaže: ‘Najbolji čovjek je onaj koji je najkorisniji ljudima'”, riječi su imama Mehrudina efendije Genjge.

Život ovdje nikada nije bio lahak, baš kao ni obnova građevina ili odnosa, ali ih ima i pouka su mnogima.

“Mi nismo učeni da mrzimo, islam je vjera mira i sigurnosti. Budući da veliki Mehmed paša Sokolović, naš Ruđanin, u Stambolu nije odgajan kao bratoubica ili bratomrzac, kakvim ga drugi predstavljaju, po dolasku u svoju Bosnu, rukovođen praksom Poslanika a.s. u rodnom mjestu Sokolovićima gradi džamiju, ali i crkvu za majku koja nije bila primila islam. Mi ovom gradnjom pokazujemo da smo nasljednici Mehmed paše Sokolovića, ali i da smo naučili lekciju”, kazuje imam Genjga za Klix.ba.

Nadaju se mještani da će priča o obnovi mekteba iz bosanskog gradića na granici sa Srbijom ne samo vratiti ljude i nadu u bolji život, već zaustaviti odlazak. Muči ih kako oživjeti ovaj kraj i vratiti ljude.

“To je pitanje na koje ni političari ne smiju dati odgovor, čak ni kada je predizborna kampanja”, odgovor je imama Mehrudina efendije Genjge.

es-infoo.com