Raskol u Grudama: Ko još vjeruje Čoviću?

Otvorila se naime zadnjih dana zgodna prilika za polemiku između onih koji smatraju da se moraju izvršiti izmjene Izbornog zakona po receptu koji je propisao HNS, –  tačnije nju je na portalu Poskok.info svojim tekstom; Dilema o davno obećanom izbornom zakonu; traljavost hrvatskih predstavnika ili proces majorizacije, otvorio Ivan Pepić.

U svome tekstu Pepić čitateljstvo podsjeća na historijat Čovićevih lažnih obećanja o izmjenama Izbornog zakona, ali i odlično primjećuje da Čović može izmjenu Izbornog zakona obećavati cijelu jednu vječnost, te izražava sumnju da uopće postoji namjera da se izmjene Izbonog zakona i zaista dogode.

“Odgađanje, iz mjeseca u mjesec, iz proljeća u jesen, iz godine u godinu, ne ocjenjuje se kao politički mudar potez. Jer, ukoliko naglašavate jedno obećanje i ne ispunite ga, u normalnim uvjetima bivate kažnjeni od birača. Međutim, uvjeti u BiH daleko su od demokratskih standarda zapadnog svijeta. Obzirom na dostupne podatke i argumente u javnosti, dva se argumenta kriju iza pitanja: kako je moguće da se toliko dugo obećava novi izborni zakon? Zašto ga još nema niti će ga, vjerojatno, biti?”, piše Pepić.

Indikativno je da na ove tvrdnje se još niko nije osvrnuo iako one dolaze, ako ne iz krugova bliskih politički, onda barem ideološki bliskih HNS-u. Iz kojeg je razloga onda Pepić prešućen? Po svemu sudeći iz prostog razloga što se usuđuje kazati ono što se kod HNS-ovih pristalica ćuti, a ćuti se, sigurno o činjenici da njihov lider ima nešto fleksiblinije poglede, ili čak sklonost ka tome da “zaboravi” šta je imao u cilju.

Pepić odlično primijećuje, pa mu zato niko i ne replicira da HDZ svoje birače drži u “vječnoj kampanji” i na “korak od sna”.

“Drugi argument na koji se nailazi jest da predsjednik Čović i organizacija HNS nisu kompetentni i/ili namjerno ne rade na promjeni izbornog zakona. Oni svjesno agitiraju o promjeni izbornog zakona kako bi zadržali birače u “vječnoj kampanji”, stvarajuć pritom neprijatelje (npr. izborni zakon, tlačenje Hrvata, bošnjačke elite, i sl”) – navodi Pepić.

Kada se ima u vidu to da i bez izmjena Izbornog zakona HDZ kao nosilac HNS-a u svojim rukama drži maksimalnu moguću vlast, u Federaciji 50 posto a na državnoj razini u iznosu od 33 posto, te se tu još jače želi učvrstiti, Pepićev argument, da HDZ-u krah prijedloga izmjena Izbornog zakona neće naškoditi, jer je njima,narodski rečeno, ni iz džepa ni u džep, još više dobija na težini.

 “Pritom se spominje kako po prvi put HDZ BiH drži vrlo utjecajna ministarstva na razini Federacije BiH (financije, pravda, zdravstvo te neustavno ministarstvo kulture i športa); na državnoj su to pravosuđe, financije i obrana; u RS-u potpredsjednika entiteta, te mjesto glavnog tužitelja Tužiteljstva BiH”.

Gore pomenuti autor također maestralno primjećuje da upravo HDZ-u odgovara status quo, jer kako piše Izborni zakon, kao i neke druge politike, dugoročan su paravan za održavanje status quo situacije prema kojoj bi se mogla i dalje, u nekim situacijama, vršiti negativna selekcija kadrova ili, nedaj bože, širiti klijentelistička mreža.

Očito je iz svega navedenog da je neko konačno prozrio ambivalentnost HSN-ovih prijedloga koji imaju za cilj da i jednom i u drugom slučaju – u slučaju usvajanja ili neusajavanja, jednoj političkoj partiji osiguraju takvu poziciju, da ta partija nezavisno od ishoda sačuva svoje pozicije u vlasti, ili šta više, još ih dodatno osnaži. Tome je međutim, grubo bačena rukavica u lice. Međutim prozvana strana o tome ništa ne želi da čuje, nego, baš kako je Pepić naveo, stvara neprijatelja, koji je već gebelsovski anitcipiran u tobožnjoj radikalnoj (islovskoj) ljevici.

N.H

(Vijesti.ba)